Ispod najvećeg jezera u Gorskom kotaru kriju se potopljene kuće i most star 200 godina koji “izroni” nekoliko puta godišnje
Carev most bio je dio povijesne ceste Lujzijane, a potopljen je izgradnjom brane i formiranjem umjetnog Lokvarskog jezera

Jedno od najpoznatijih mjesta u Gorskom kotaru, zelenom srcu Hrvatske koje zove na izlet, je Lokvarsko jezero. Nepravilnog je, duguljastog oblika, dugo dva i pol kilometara, a staza koja ga okružuje proteže se na 17 kilometara. No brojni izletnici koji ga pohode, oko njega šetaju, uživaju u pikniku ili njime veslaju, ne znaju da se ispod površine vode krije spektakularna atrakcija koja na površinu izlazi samo nekoliko puta godišnje. To je Carev most, nekad dio povijesne ceste Lujzijane koji je zajedno s naseljem koje je stajalo na ovom mjestu potopljeno prilikom izgradnje brane i formiranja ovog umjetnog jezera.
CAREV MOST BIO JE JEDNO OD KLJUČNIH INŽENJERSKIH OSTVARENJA NA LUJZIJANI
Carev most izgrađen je početkom 19. stoljeća i bio je dio Lujzijane, povijesne ceste građene od 1803. do 1811. godine koja je povezivala je Karlovac i Rijeku. Bila je to jedna od najmodernijih prometnica u cijeloj monarhiji, a Carev most bio je jedno od njenih ključnih inženjerskih ostvarenja. Napravljen je od masivnog kamena, a bio je dovoljno čvrst da izdrži konjske zaprege, vojnu opremu i trgovinu koja se odvijala duž tadašnje žile kucavice Habsburške Monarhije.
JEZERO JE NASTALO U RADNIM AKCIJAMA OD 1952. DO 1955.
S vremenom je Lujzijana izgubila svoj značaj, no za Carev most još se veća promjena dogodila sredinom 20. stoljeća. Lokvarsko je jezero, naime, umjetno i stvoreno je izgradnjom brane za potrebe hidroelektrane. Iako danas izgleda savršeno uklopljeno u okoliš i djeluje kao da je oduvijek dio njega, jezero je nastalo u radnim akcijama od 1952. do 1955. U čast omladinaca koji su radili na njemu, njih više od 25 tisuća, nekada je nosilo ime Omladinsko jezero.
IZLET NA LOKVARSKO JEZERO
Ako se uputite na izlet na Lokvarsko jezero, možete biti sigurni da ćete uživati u prekrasnoj prirodi, svježem zraku, aktivnostima i ukusnim gorskim specijalitetima. Na stazu se možete priključiti, naravno, gdje god želite jer je kružna. Najbolji je izbor dio koji prolazi uz samo vodu, kod mjesta Lokve, gdje ćete naći i dvije kuće za odmor i restoran Eva. Danas je mjesto okupljanja biciklista i šetača, a cijele su mu godine vjerni ribiči. Čak je zabilježeno da je upravo u njemu 1973. ulovljena najveća riječna pastrva u svijetu, teška čak 25,40 kilograma.
IZGRADNJOM BRANE POTOPLJENO JE NEKADAŠNJE NASELJE, ALI I MOST
Izgradnjom brane potopljeno je tamošnje naselje, dio nekadašnje Lujzijane, pa i sam most. Domaćinstva su preseljena u obližnja mjesta, a stari je krajolik prekriven vodom. Kad je prije tri godine jezero isušeno radi čišćenja ukazale su se stare kuće, obrisi nekadašnjeg naselja i prekrasan kameni most, no sve je vraćanjem vode u korito ponovo skriveno od očiju. Most se ipak i dalje povremeno, za niskog vodostaja, ukazuje u svojoj punoj ljepoti.
MOST JE DO DANAS SAČUVAO SVOJ OBLIK I KAMENE LUKOVE
Iako je već više od pola stoljeća pod vodom, most je do danas sačuvao svoj oblik i plijeni pažnju lijepim kamenim lukovima. Kad je vidljiv, najbolji pogled na Carev most pruža se s istočne obale jezera. Kad nam na ljeto ponovo stignu visoke temperature i spusti se vodostaj jezera, iz njega će vjerojatno opet niknuti ova povijesna građevina. Baš kao i prošlog ljeta kad nam je fotografije ustupio Srećko Vukov iz agencije GoWild, koja između ostalog organizira i kajak izlete na Lokvarsko jezero.
LUJZIJANA JE BILA JEDNA OD NAJMODERNIJIH PROMETNICA HABSBURŠKE MONARHIJE
Lujzijana je bila jedna od najmodernijih, ali i najljepših prometnica Habsburške monarhije. Njezina je modernost proizlazila iz nekoliko stvari. Bila je praktički građena prema standardima koji se primjenjuju i danas, primjerice oko nagiba koji nije prelazilo šest posto, a cilj joj je bio da se njome, iako je planinska, može prometovati cijele godine. Bila je dugačka 134 kilometra, odnosno 18 austrijskih poštanskih milja, te prosječno široka osam metara.
Krasili su je i kameni mostovi, miljokazi i burobrani, ograde, rješenja za odvod oborinskih voda. Održavala se naplatom cestarine, a doprinijela je razvoju područja kroz koje se protezala. Njome je 1828. godine čak prošla i žirafa! Ta životinja bila je poklon iz Egipta, a putovala je od Rijeke do Beča.
Trebala se zvati Via Ludovice, po supruzi austrijskog cara Franje II. No, kako je završena u vrijeme francuske uprave naposljetku je dobila ime po njegovoj kćeri Marie-Louise koja je kasnije postala Napoleonova supruga. Rijeku i Karlovac povezivala je preko Grobničkog polja, Kamenjaka, Gornjeg Jelenja, Lokava, Delnica, Kupjaka, Skrada, Stubice, Severina na Kupi, Netretića i Stativa, a kao takvu ju je osmislio Filip Vukasović, inženjer i oficir iz Senja.

Foto: TZO Čavle













