Ovaj hrvatski dvorac uskoro će postati luksuzni hotel! Nalazi se u plemićkom mjestu koje je nekoć osvajao Sulejman Veličanstveni

Negdje na pola puta između Ludbrega i Koprivnice, na samom sjeverozapadu Hrvatske, na obroncima Kalničkog prigorja i u dolini Drave, gdje potok Gliboki ulazi u podravsku ravnicu, smjestila se živopisna općina prepuna bogate povijesti i iznimno vrijednih kulturnih spomenika. Vodimo vas na izlet u Rasinju! Savršeno mjesto za bijeg od užurbane svakodnevice pronaći ćete na istoimenom jezeru, zelenoj oazi okruženoj livadama, gustom šumom i vinogorjem, a tu su i ribnjaci, također nazvani Rasinja, koji leže na oko kilometar i pol nizvodno od jezera, uz sam potok Gliboki. Okružuje ih 300 godina stara borova šuma, u kojoj se gnijezde siva i bijela čaplja.

Pretpostavlja se da je Rasinja ime dobila upravo po potoku Gliboki, koji se još davne 1259. godine spominjao kao ”fluvio Rassinia”. Prema povijesnim dokumentima iz 1170., vlasnik srednjovjekovnog naselja bio je biskup Prodan, koji je posjede u okolici Rasinje darovao križarskom crkvenom redu Templara, koji su, kako je zabilježeno 1236., od bana Opoja de Gudkeleda dobili i utvrđeni grad, tzv. Opoj-grad, jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih burgova u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske.

Rasinja je već u 12. stoljeću bila važno plemićko sjedište, a sam Opoj-grad, sa svojim obrambenim kulama te ostacima opkopa i drvenih palisada, bio je podignut na obližnjem brežuljku Budim (poznat je i pod nazivom Takačev brijeg) južno od Rasinje, koji je bio idealan za nadzor cesta koje su pratile čitavu dolinu potoka Gliboki. U Rasinji su se sve do sredine 20. stoljeća nalazili kula predstraža, veliki plemićki posjedi i impresivan srednjovjekovni kastrum.

Povijest Rasinje obilježilo je često mijenjanje vlasnika, a dubok trag na ovaj kraj u 16. stoljeću ostavile su i provale Turaka, koji su 1532., nakon poraza kod Koszega (Kisega), vođeni sultanom Sulejmanom Veličanstvenim, razorili čitav Opoj-grad. Iste godine u Rasinji je zarobljen znameniti hrvatski putopisac Juraj (Gjuro) Husti de Rascinia. Proslavile su ga ekspedicije u Turskoj, Palestini, Egiptu i Indiji, kao i njegov ”Putopis” objavljen u Pečuhu oko 1550., koji se smatra jednim od najstarijih putopisa u hrvatskoj nacionalnoj literaturi, a čuva se u Vatikanskoj knjižnici kao ostavština švedske kraljice Kristine.

Velika prekretnica u povijesti Rasinje nastupila je 1778. godine, kad joj vlasnik postaje veliki zaladski župan Baltazar Inkey, član hrvatsko-mađarske obitelji podrijetlom iz Međimurja. U tom razdoblju podignuto je novo rasinjsko zdanje, a najpoznatiji predstavnik spomenute obitelji, Ferdinand barun Inkey de Pallyn, razvija uzorno gospodarstvo, modernizira obradu zemlje, pokreće tvornicu cigle i osniva impresivnu ergelu rasnih konja.

Novi rasinjski dvorac, s perivojem, vrtom, župnom crkvom sv. Križa i vlastelinskim grobljem, obitelj Inkey izgradila je između 1883. i 1885. na mjestu nekadašnje kurije i gospodarskog kompleksa Starog grada Rasinje, uz potok Gliboki i ribnjake. U većoj zgradi od 1959. do 1994. bila je osnovna škola, a u manjoj su bili smješteni mjesni ured i zdravstvena stanica. Impresivan posjed površine deset hektara u vlasništvu obitelji Inkey bio je punih 167 godina, sve do 1945., kad je dio te barunske loze napustio zemlju te otišao u egzil u Austriju i Južnoafričku Republiku.

Spomenuta župna crkva sv. Križa u Rasinji, s polukružnim svetištem i zvonikom, savršen je spoj gotike i baroka. Ta jednobrodna sakralna ljepotica sagrađena je na temeljima starije gotičke crkve koju su Turci razorili 1532. Njezina obnova započela je 1635., a završila je 1790. godine.

Stare legende kažu da je drevni Opoj-grad s velebnim dvorcem Inkey bio povezan labirintom tajnih hodnika, no to nikad nije potvrđeno. Danas su od nekadašnjeg burga na brežuljku Budim ostali sačuvani samo temelji, ali čitavo područje slovi kao bogato arheološko nalazište srednjovjekovne keramike koje tek treba temeljito istražiti.

Uz Rasinju se veže još jedna legenda, ona o tužnoj i zabranjenoj ljubavi između prekrasne barunice Lily i skromnog seljaka Matka. Nakon što je u jednoj od šetnji kroz šumu i oko jezera skoro stradala, a život joj je spasio upravo spomenuti mladić, par se zaljubio i tajno sastajao pod okriljem noći. No to se nije svidjelo baruničinu ocu Ferdinandu, koji je navodno ubio Matka, a svoju mezimicu Lily zatočio u najvišoj kuli dvorca. Nesretna djevojka s vremenom je poludjela i ubila se. Neki mještani kažu da njezin duh i dan-danas luta Rasinjom, tražeći svog voljenog Matka.

A sam dvorac obitelji Inkey, koji je godinama bio prepušten zaboravu, napokon je dočekao svoju obnovu! Kako je najavljeno krajem 2024., uskoro će postati luksuzni wellness hotel s deset soba i četiri apartmana, restoranom, kongresnom dvoranom, vinskim podrumom i uređenim okolišem. Velebnom zdanju obitelji Inkey, koja je kroz burnu, ali bogatu povijest poticala kulturni i društveni život Rasinje, napokon se vraća stari sjaj, što će, sasvim zasluženo, itekako učvrstiti položaj ovog dragulja središnje Podravine na turističkoj karti Lijepe naše.