Najopasnije jezero na svijetu duboko je tek tri metra, a voda u njemu doseže nevjerojatnih 60 °C

Na sjeveroistoku Tanzanije u Africi, nedaleko od granice s Kenijom, leži jedno od najfascinantnijih jezera na svijetu, Natron. Smješteno u sjevernom dijelu regije Arusha, u podnožju aktivnog vulkana Ol Doinyo Lengai, ovo čudo prirode dio je istočnog ogranka velike rasjedne doline, Gregory Rifta, koji nastaje razdvajanjem somalijske i nubijske tektonske ploče. Malo je mjesta na svijetu na kojima su život i smrt tako dramatično isprepleteni kao ondje. Jezero Natron jedno je od najopasnijih i najneprijateljskijih okruženja na Zemlji, a istodobno i stanište milijunima ptica. Njegove krvavo crvene vode, bijele kore načinjene od soli i silueta vulkana u pozadini stvaraju prizor koji djeluje gotovo nestvarno.

Ovo spektakularno područje nalazi se sjeveroistočno od kratera Ngorongoro i 2001. godine uvršteno je na Ramsarski popis močvara od međunarodne važnosti. Unatoč surovoj klimi i činjenici da je mjesto na kojem priroda pokazuje svoju najekstremniju, ali i najnježniju stranu, Natron je jedno od najvažnijih utočišta ptica u Africi.

Samo jezero leži na 600-tinjak metara nadmorske visine. Dugo je oko 57, široko do 22 kilometra, a dubina mu rijetko prelazi tri metra. Razina vode značajno varira, tj. ovisi o sezoni (kišna obično traje od prosinca do svibnja). Klima je ondje suha i polupustinjska, s temperaturama koje često prelaze 40 °C, dok voda u vrlo plitkim dijelovima jezera može dosegnuti i nevjerojatnih 60 stupnjeva Celzijevih.

Natron se napaja kenijskom rijekom Južni Ewaso Ng’iro te brojnim mineralnim toplim izvorima, koji izbijaju iz tla zahvaljujući snažnoj vulkanskoj aktivnosti regije. Voda u jezeru bilježi pH vrijednost veću od 12 (usporedbe radi, amonijak ima između 11 i 13) pa ono slovi kao jedna od najlužnatijih vodenih površina na Zemlji.

Okolne stijene, nastale tijekom pleistocena, bogate su natrijem i karbonatima, ali siromašne kalcijem i magnezijem, što dodatno pogoduje stvaranju izrazito alkalne slane vode koja nagriza. Zbog takvog kemijskog sastava, životinje koje uginu u jezeru često se kalcificiraju, tj. minerali ih postupno prekriju i očvrsnu, stvarajući dojam okamenjenih tijela.

No unatoč ekstremnim uvjetima, Natron nije mrtvo jezero. Naime, njegova voda tijekom sušne sezone isparava, a salinitet raste i tad pravi procvat doživljavaju mikroorganizmi koji vole sol. U njih se ubrajaju i cijanobakterije koje, baš poput biljaka, provode fotosintezu.

Upravo je njihov crveni pigment zaslužan za spektakularne nijanse jezera, od izrazito krvavo crvene na otvorenim dijelovima do narančastih tonova u plićacima. Zahvaljujući maloprije spomenutim mikroorganizmima, površinska kora soli također često poprima ružičastu ili crvenu boju.

Kao što smo već rekli, Natron ima vrlo važnu ulogu u životnom ciklusu ptica, osobito plamenaca. Čak 75 % svjetske populacije vrste mali plamenac izlegne se ondje. Ženke polažu jaja na sezonskim otočićima nastalima isparavanjem, gdje ih ekstremna alkalnost i visoka temperatura vode štite od predatora. Iako je teško opstati u ovakvim uvjetima, u jezeru živi i nekoliko endemskih vrsta algi, beskralježnjaka te riba.

No ovo jezero nije samo znanstvena i prirodna senzacija. Naime, čitavo područje oko njega nudi i nezaboravne doživljaje za posjetitelje. Tako iz kampa uz jezero možete pješice krenuti prema klancu Engare Sero, gdje ćete pronaći slapove i izvore, pravu malu rajsku oazu s palmama i vulkanskim stijenama. Kupanje u hladnoj vodi nakon hodanja po užarenom terenu jedno je od najugodnijih iznenađenja u ovoj regiji. Od jezera kreće i uspon na aktivni vulkan Ol Doinyo Lengai, jedinstven po tome što proizvodi natrokarbonatitnu lavu.