U blizini Hrvatske postoji krajolik koji podsjeća na Mars: šetnja ružičastim i crvenim tlom izgleda kao prizor iz SF filma

Ljetne vrućine polako popuštaju, dani postaju ugodniji i kao stvoreni za obiteljske izlete i istraživanje mjesta koja možda još nismo imali priliku upoznati. A susjedna Mađarska uvijek je dobra ideja. Prijestolnica Budimpešta sa svojim veličanstvenim zdanjima na obalama Dunava, popularno jezero Balaton, slikoviti gradići, povijesni dvorci, termalne toplice, vinske regije… Izbora je napretek, no mi vas ovaj put vodimo na mjesto koje izgleda kao da uopće ne pripada ovom dijelu Europe. Umjesto zelenih brežuljaka i šuma, dočekat će vas nestvaran krajolik crvenih i narančastih stijena, dubokih usjeka i ogoljenih padina.

Ti prizori toliko podsjećaju na neki drugi planet pa se sama lokacija često uspoređuje s površinom Marsa. Riječ je o nekadašnjem rudniku boksita kraj sela Gánt u gorju Vértes, smještenom oko 65 kilometara od Budimpešte, koji je danas pretvoren u fascinantan geološki park.

Zanimljiva priča o ovom jedinstvenom mjestu počinje prije nešto više od stoljeća. U Gántu je, naime, 1920. otkriveno značajno ležište krškog boksita, rude iz koje se dobiva aluminij, a šest godina poslije otvoren je površinski rudnik. Već tijekom 1930-ih postao je jedan od najpoznatijih rudnika boksita na svijetu, a njegova proizvodnja desetljećima je imala važnu ulogu u mađarskoj rudarskoj industriji.

U Drugom svjetskom ratu preuzela ga je njemačka vojna industrija, a vrhunac proizvodnje dosegnut je 1953., kad je izvađeno čak 600.000 tona boksita. S vremenom je oko Gánta otvoreno pet površinskih kopova, no nalazišta su se postupno iscrpljivala. Rudarenje je konačno prestalo 1987., nakon čega je većina velikih kopova rekultivirana i prepuštena prirodi. No jedan je, srećom, doživio sasvim drukčiju sudbinu, postavši mjesto na kojem danas možemo zaviriti u prošlost Zemlje.

Tijekom rudarenja uklonjeni su površinski slojevi i otkriven je takozvani drevni krš, odnosno reljef koji je nastao u davnim geološkim razdobljima, a potom su ga prekrile mlađe naslage i tako sačuvale od propadanja. Kopanjem boksita drevni krš ponovno je izašao na svjetlo dana. Zato šetnja nekadašnjim rudnikom danas izgleda poput prolaska kroz golemi geološki udžbenik na otvorenom. Na stijenama i padinama nižu se slojevi, rasjedi i neobični oblici, a zid nekadašnjeg kopa visok je oko 28 metara.

Najveći dojam ipak ostavljaju boje. Krajolikom dominira ciglastocrvena, no na stijenama se pojavljuju i ljubičaste, žute, bijele i gotovo crne nijanse. Crvenkasti, smeđi i žuti tonovi povezani su s visokim udjelom željeznih oksida, dok su za ljubičaste nijanse zaslužni spojevi mangana. Tijekom milijuna godina ti minerali prodrli su u stijenu i obojili čak i svijetli dolomit.

Nekadašnji površinski kop danas je dio Boksitskog geološkog parka, kroz koji vodi 3,5 kilometara duga poučna staza. Šetnja rutom traje oko sat do sat i pol. Na 13 postaja mogu se skenirati QR kodovi i odgovarati na pitanja s ponuđenim odgovorima, skupljati bodovi te na kraju osvojiti nagrada.

Sve u svemu, nitko ne ostaje ravnodušan pred vijugavim crvenim padinama, neobičnim kamenim formacijama i golemim prostorom nekadašnjeg kopa usred zelenog gorja Vértes. Zbog svog fotogeničnog krajolika koji podsjeća na Mars ili pustinjske predjele Divljeg zapada ova lokacija redovito privlači domaće, ali i strane fotografe te snimatelje.

Uz geološki park nalazi se i Muzej rudarstva boksita Balás Jenő, nazvan po čovjeku koji je zaslužan za otkriće nalazišta. Dio izložbe smješten je u rudarskom oknu, gdje možete vidjeti stare alate, strojeve, fotografije i opremu kojom su se koristili rudari. U vanjskom dijelu izloženi su veći rudarski strojevi, a posebnu pozornost, osobito među najmlađim posjetiteljima, privlače dvije stare lokomotive kojima se nekoć prevozio boksit. Za razgledavanje muzeja potrebno je izdvojiti do 40 minuta, a cijena ulaznice za odrasle iznosi 1500 forinti (oko 4 eura).