Do ovog talijanskog sela ne vodi nijedna cesta! Posljednji dio puta je strmi uspon s 1400 kamenih stepenica

Relativno nam je blizu, a toliko je lijepa i raznolika da bismo je mogli istraživati unedogled. Od povijesnih gradova prepunih umjetničkih remek-djela i spomenika do obale, jezera, planina i malenih mjesta za koja većina turista nikad nije čula, gotovo svaki kutak Italije skriva nešto vrijedno otkrivanja. Jedan takav nerazvikani dragulj smjestio se na samom sjeveru Lombardije, nedaleko od granice sa Švicarskom i na svega 20-ak kilometara od jezera Maggiore. Zove se Monteviasco i poseban je po tome što do njega ne vodi nijedna cesta.

Pitoreskno planinsko selo bez automobila leži u dolini Veddasca, u pokrajini Varese, na oko 930 metara nadmorske visine. Ako do njegovih šarmantnih kuća i uskih uličica želite stići pješice, čeka vas uspon od čak 1400 kamenih stepenica, koji počinje kraj zaseoka Ponte di Piero.

Staza je duga oko 1,4 kilometra, svladava približno 410 metara visinske razlike, a prosječan nagib iznosi oko 30 posto. Stoljećima je upravo taj strmi put bio glavna veza stanovnika Monteviasca s ostatkom svijeta. Velika promjena stigla je 1989. godine, kad je otvorena žičara koja je povezala dolinu sa selom i stanovnicima znatno olakšala svakodnevicu.

No nakon teške nesreće sa smrtnim ishodom žičara je 2018. prestala prometovati, što je samo povećalo ionako veliku izoliranost sela. Ponovno je otvorena 2025., nakon gotovo sedam godina stanke. Do Monteviasca vode i stari planinski te mazgarski putovi iz smjera Švicarske, no za većinu posjetitelja glavni pristup ostaje uspon iz Ponte di Piera.

A kad napokon stignete do cilja, dočekat će vas prizor zbog kojeg fizički napor pada u drugi plan. Monteviasco, u kojem danas živi tek desetak ljudi, sačuvao je autentičan izgled. Njegovu povijesnu jezgru krase građevine iz 16. i 17. stoljeća. Kuće su ukrašene drvenim balkonima, a krovovi pokriveni tradicionalnim kamenim pločama, tzv. piodama.

Posebno je zanimljivo i izvorno kameno popločenje, tzv. rizzata, koje je na pojedinim mjestima starije od dva stoljeća. Uske uličice prolaze ispod natkrivenih prolaza, otvaraju se prema malim trgovima i na kraju vode prema jednom od najvažnijih zdanja u selu, crkvi sv. Martina i Barnabe.

Monteviasco na samom kraju stubišta na putu do sela ima i svetište, Madonnu della Serta. U okolici se nalazi i niz zavjetnih kapelica. U susjednim zaseocima pronađeni su tragovi života koji sežu još u prapovijest, a arheološka istraživanja otkrila su i nalaze iz brončanog doba.

Impresivna je i velika stijena u obližnjem Pieru, Masso di Piero, na kojoj su sačuvane brojne gravure, simboli, likovi i natpisi. Neki od njih potječu iz pretkršćanskog razdoblja, dok su u 10. i 11. stoljeću, kad se stijena počela koristiti u kršćanskim vjerskim običajima, dodani i motivi križeva.

Uz nastanak Monteviasca veže se i mračna legenda. Prema njoj, selo su osnovala četvorica razbojnika koji su se sklonili u nepristupačne planine. Navodno su sa sobom doveli mlade djevojke koje su oteli iz obližnjeg sela te se ondje nastanili. Koliko u toj priči ima istine teško je utvrditi, no legenda se generacijama prenosi među stanovnicima ovog kraja.