Na ovom hrvatskom otoku nema automobila, ali postoji aerodrom! Na njemu čak i usred sezone možete pronaći mir

Ljetovanje na otoku s više od 200 sunčanih dana godišnje, na kojem živi svega 60-ak ljudi, a populacija mu se tijekom turističke sezone penje na maksimalno tisuću. Komadić raja s površinom od 16,77 kilometara kvadratnih i razvedenom, čak 36,6 kilometara dugačkom obalom i plažama na kojima je gužva nepoznat pojam. Zvuči kao utopija, ali ovakvo idilično mjesto uistinu postoji i nalazi se u Hrvatskoj! Vodimo vas na Unije, naš najzapadniji otok sa stalnim stanovništvom, netaknuti biser lošinjskog otočja, koji sa zapadne strane gleda na otvoreno more, a s juga ga čuva jednako predivan Susak.

Na otoku nema automobilskog prometa. Uličice u naselju jednostavno su preuske da bi njima prošao auto, pa se otok istražuje onako kako se nekad putovalo, pješice ili biciklom. Mještani za prijevoz tereta i uroda povremeno koriste male traktore, no to je sve. Ondje jednostavno nećete pronaći buku, ciku, kolone, a vjerojatno nećete imati ni potrebu da stalno gledate na sat jer na otoku vrijeme će vam se učiniti kao da je davno stalo.

Iznad naselja, na velikoj ravnici poznatoj kao Polje, prostire se i malo uzletište. Da, dobro ste pročitali. Otok bez ijednog automobila ima, dakle, svoju malu zračnu luku, izgrađenu još 1996. godine i namijenjenu manjim, privatnim zrakoplovima. Jedno je vrijeme bila uvedena i zračna linija koja je Unije povezivala sa susjednim Lošinjem.

Održavanje ove linije do 9. svibnja 2005. obavljao je prijevoznik „North Adria Aviation“ iz Vrsara, a potom zračni prijevoz na liniji preuzima tvrtka Zračno pristanište Mali Lošinj. Od 2013. godine linija se ne održava zbog problema s imovinsko-pravnim odnosima, piše na službenim stranicama Primorsko goranske županije.

Cijeli život otoka okuplja se oko jednog jedinog mjesta, istoimenog naselja Unije, nanizanog uz uvalu. Prema posljednjem popisu stanovništva ovdje stalno živi tek 60-ak ljudi, a teško je povjerovati da su Unije početkom dvadesetog stoljeća brojale gotovo 800 stanovnika. Iseljavanje, najviše prema Americi, otok je prepustilo miru i prirodi.

Govori se čakavskim narječjem, a otočani njeguju maslinarstvo koje je oduvijek bilo srce ovdašnjeg života. Čim izađete iz naselja, otvara se drugačiji svijet. Otok je brdovit i građen od vapnenca, najviši vrh Kalk diže se 138 metara, a staze vode kroz mirisnu makiju i stare maslinike sve do skrivenih uvala do kojih mnoge možete dosegnuti jedino pješice ili s mora. Zrak je pun aromatičnog bilja, kadulje, mirte, koromača i vrijeska, pa se često kaže da je šetnja ovim malim otokom najmirisnija na Jadranu.

Zahvaljujući pučinskom položaju, more oko otoka je izvanredno bistro i čisto. Plaže su mješavina kamena i pijeska, a one najljepše, poput pješčanih uvala na zapadnoj strani, nagrada su onima koji se potrude prošetati. Upravo zbog te udaljenosti otok Unije i ljeti zadržava ono što drugdje na Jadranu u srpnju i kolovozu gotovo da i ne postoji, a to je pravi mir.

Važno je znati i da na otoku nema klasičnih hotelskih kompleksa. Smještaj se svodi na apartmane, sobe i kuće za odmor, što dodatno čuva onu intimnu, neturističku atmosferu. Tko traži glasne rivijere i noćni život, ovdje ga neće naći. Tko traži tišinu, naći će je u izobilju.

Najsigurniji i najčešći način dolaska je morem. Lokalna brodska linija povezuje Unije s Malim Lošinjem, brzobrodski katamaran plovi iz Rijeke, a tijekom ljeta zna prometovati i sezonska linija koja otok spaja s Pulom i Zadrom. Plovidbeni red mijenja se ovisno o sezoni i danu u tjednu, pa je pametno termine provjeriti unaprijed na stranicama Jadrolinije i kartu kupiti na vrijeme.