U ovom naselju u Sloveniji automobili su dopušteni samo petkom! Ima 250 kuća, a stanovnici gotovo sve uzgajaju sami

Naselje već na prvi pogled izgleda neobično, pomalo utopijski. Skladne kućice presvučene toplim drvom okružuju vrtovi puni cvijeća, na nekoliko koraka je prekrasno jezero, a zrak je čist i miriše na začinsko bilje i voćke u cvatu. A onda shvatite da nema ni buke. Nema zvukova truba i motora, osim ptica se čuje samo smijeh djece koja se igraju i opušteni razgovori susjeda… Ovo ipak nije utopija, ovo mjesto stvarno postoji i to u susjednoj Sloveniji. Naselje nosi neformalno ime Kunta Kinte i u njemu su automobili dozvoljeni samo jedan dan u tjednu: petkom.

Naselje Kunta Kinte nalazi se uz slovensko Velenjsko jezero, smješteno nedaleko od Celja, do kojeg iz Zagreba automobilom treba oko dva i pol sata vožnje. Sve vezano uz njega je zanimljivo: neobičan, bajkovit izgled, ime po junaku stare serije, ali možda i najviše neobično pravilo o vožnji automobilom koje bi mnogima bilo nezamislivo.

Naselje je nastalo još krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Prostire se na oko pet hektara i sastoji se od približno 250 parcela s prepoznatljivim kućicama. Prvotno je bilo zamišljeno kao mjesto gdje će rudari i stanovnici obližnjeg Velenja moći provoditi slobodno vrijeme u prirodi, obrađivati vrtove i uzgajati vlastitu hranu.

„U početku, ovdje nije bilo ničega. Ideja je bila ponuditi ljudima organizirani život u prirodi, u početku onima koji žive u stambenim zgradama i rade u mračnim tunelima našeg ugljenokopa, a s vremenom i ostalim građanima. Velenjski ugljenokop je podijelio parcele i propisao kako kuće trebaju izgledati,“ ispričali su svojedobno mještani novinarima Dela.

Naselje se polako širilo. Dobilo je ogradu, precizan i vrlo strog kućni red, upravitelja, čak i domara, a kasnije i komunalnu infrastrukturu, sve osim struje. Naselje Kunta Kinte, naime, nije spojeno na javnu električnu mrežu, no tijekom godina većina je postavila solarne panele na krovove i energiju proizvode sami. Voda i osnovna infrastruktura su osigurani, no filozofija života ovdje i dalje je usmjerena na jednostavnost i što manju ovisnost o velikim sustavima.

U reportaži Dela stanovnici su isticali da su zadovoljni, i da im strogo pravilo o automobilima ne predstavlja nikakav problem. „Zadovoljni smo, kako da ne. O svemu raspravljamo, imamo odbor koji komunicira s upraviteljem i djelujemo kao neka vrsta lokalne zajednice,“ ispričao je jedan vlasnik kuće slovenskom listu Delo.

S vremenom je Kunta Kinte postalo utočište i vikend naselje, koje su neki vlasnici učini i svojim trajnim domom. Kunta Kinte, naravno, nije službeno ime iz urbanističkih planova, već nadimak koji se s vremenom toliko udomaćio da ga danas koriste gotovo svi. Ime je dobilo prema popularnoj televizijskoj seriji “Korijeni” iz 1970-ih godina, čiji je glavni lik bio Kunta Kinte. Upravo u vrijeme kada je naselje nastajalo serija je bila iznimno popularna, pa se naziv zadržao sve do danas.

Šetnja ovim mjestom otkriva uredne vrtove prepune povrća, voćaka, začinskog bilja i cvijeća. Mnogi vlasnici parcela velik dio hrane proizvode sami, a kućice služe kao vikend utočišta, mjesta za druženje i bijeg od gradske svakodnevice, opisuje se u Interreg istraživanju o urbanom vrtlarstvu Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Iako danas nisu svi stanovnici potpuno samoodrživi, ideja lokalnog uzgoja hrane i dalje je jedan od temelja života u naselju.

Pravilo koje najviše fascinira posjetitelje odnosi se na automobile. Parkiralište se nalazi izvan naselja, a ulazak vozilima do kućica dopušten je samo petkom, uglavnom zbog dopreme materijala, alata ili većih količina potrepština. Ostatak tjedna ulice pripadaju pješacima, biciklistima i susjedskim razgovorima preko ograda vrtova. Takav način organizacije života stvara atmosferu i opuštenost kakva se danas ne viđa često. Djeca bezbrižno trče između parcela, ljudi se druže i borave na otvorenom, a buka motora zamijenjena je zvukovima prirode i rada u vrtu.

Naselje bi bilo zanimljivo da se nalazi bilo gdje na planeti, ali posebnu mu dimenziju daje lokacija uz Velenjsko jezero. Ono je nastalo zbog slijeganja tla uzrokovanog desetljećima eksploatacije ugljena. Na području današnjih jezera nekada su postojala sela koja su s vremenom nestala pod vodom, a današnji krajolik predstavlja jedan od najzanimljivijih primjera transformacije industrijskog prostora u rekreacijsku zonu.