Otok koji je proglašen najšarenijim u Europi nalazi se na samo nekoliko sati od Hrvatske! Njegove kuće izgledaju kao da su nacrtane

Kad bismo trebali nabrojati sve turističke atrakcije u Italiji, popisu ne bi bilo kraja. Jedna od njih svakako je Venecija, no u njezinoj laguni krije se i jedno od najfotografiranijih mjesta u našem susjedstvu. Idemo na Burano, otočić koji na prvi pogled izgleda kao da je netko po njemu prosuo kutiju bojica. Smješten u sjevernom dijelu Venecijanske lagune, nedaleko od povijesnog otoka Torcella, ovaj talijanski bombončić posjetitelje osvaja veselim fasadama i jedinstvenom atmosferom.

Do njega se iz Venecije stiže za oko 45 minuta plovidbe vaporettom, čuvenim venecijanskim vodenim autobusom. Kad se na horizontu pojave prve kuće u nijansama ružičaste, tirkizne, žute i crvene, odmah će vam biti jasno zašto ga mnogi smatraju jednim od najljepših otoka Europe.

Burano je zapravo arhipelag sastavljen od nekoliko manjih otočića koje presijecaju kanali i povezuju mostovi. Zbog te mreže vodenih puteva često ga uspoređuju s Venecijom, od koje je udaljen oko sedam kilometara. Danas ondje živi oko 3000 stanovnika, a procjenjuje se da otok godišnje posjeti barem milijun turista.

Zaštitni znak su mu kuće intenzivnih boja koje se zrcale u zelenkastim vodama kanala. Za ovu tradiciju postoji nekoliko objašnjenja. Prema jednoj legendi, ribari su svoje kuće ukrašavali jarkim bojama kako bi ih, vraćajući se s mora za maglovitih dana, mogli prepoznati izdaleka.

Druga teorija kaže da su se upečatljivim bojama jasno označavale granice između obiteljskih posjeda. Danas je bojanje kuća na Buranu strogo regulirano. Vlasnici, naime, ne mogu samo tako odabrati nijansu koja im se sviđa, nego za svaku promjenu na fasadi moraju dobiti odobrenje lokalnih vlasti kako bi se sačuvala jedinstvena vizualna cjelina otoka.

Povijest Burana seže još u rimsko doba, no značajnije naseljavanje započelo je u 6. stoljeću, kad su stanovnici obližnjeg Altina, bježeći pred barbarskim osvajanjima, utočište potražili na otocima lagune. Najveći procvat stigao je tijekom 16. stoljeća, kad su žene s Burana usavršile vještinu izrade čipke koja je postala jedan od najcjenjenijih proizvoda Mletačke Republike. Ručno izrađena buranska čipka izvozila se diljem Europe, a jednako su je obožavali i aristokrati i crkveni redovi.

Krajem 19. stoljeća na otoku je otvorena i škola čipkarstva. U njezinoj zgradi sad je smješten muzej čipkarstva, a u pojedinim trgovinama te radionicama na otoku i danas se mogu vidjeti žene koje nastavljaju čuvati ovu jedinstvenu tradiciju. Istraživanje Burana najbolje je nastaviti na njegovom jedinom trgu. Zove se Piazza Galuppi, a ime je dobio po Baldassareu Galuppiju, poznatom skladatelju rođenom na otoku. Na trgu se nalazi i stari bunar od istarskog kamena iz 16. stoljeća.

A pažnju će vam definitivno privući i neobično nagnuti zvonik crkve San Martino Vescovo. Izgrađen između 1703. i 1714., visok je 53 metra, a nakošen je zbog nestabilnog tla lagune. Šetnja uskim ulicama Burana dovest će vas do još jedne atrakcije, kuće Bepi Suà. Fasada joj je oslikana geometrijskim uzorcima u bezbroj boja, zbog čega su je prozvali najšarenijom građevinom na otoku.

Kuća je pripadala Giuseppeu Toselliju, zaljubljeniku u slikarstvo i film. U kinu Favin čak je radio kao domar, a nakon što je ono zatvoreno, počeo je prodavati slatkiše na trgu, zbog čega je dobio nadimak ”Bepi od bombona”. Sve do ranih ‘80-ih godina tijekom ljetnih večeri organizirao je kino na otvorenom. Na zid svoje kuće objesio bi bijelo platno, a zatim bi, na radost djece, prikazivao crtane filmove i komedije. Preminuo je 2002.

Za kraj, Burano je poznat i po gastronomiji koja se uvelike oslanja na bogatstvo lagune. U lokalnim trattorijama poslužuju se fantastična riblja jela, a jedno od poznatijih je risotto de gò, tradicionalni rižoto koji se priprema od glavoča, male ribe karakteristične za to podneblje. Ako volite slatko, naša preporuka je Bussolà, tradicionalni buranski keks u obliku prstena, a tu je i Esse di Burano, slastica u obliku slova S. Ovi jednostavni, ali ukusni kolači stoljećima su dio otočne svakodnevice.