Na otoku čak 21 put većem od Cresa živi samo 1000 ljudi! Ima neobično ime, a ljeti ondje sunce ne silazi s neba

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump ”bacio oko” na Grenland, zanimanje za taj otok na krajnjem sjeveru Atlantika nikad nije bilo veće. No mi vas ovaj put vodimo na Disko ili Qeqertarsuaq (u prijevodu ”veliki otok”), jedno je od onih mjesta koje izgleda kao da ga je priroda oblikovala s dozom magije. Smješten u zaljevu Baffin, prostire se na površini od 8578 kilometara kvadratnih, što ga čini drugim najvećim otokom Grenlanda i jednim od 100 najvećih otoka na svijetu. Usporedbe radi, Disko, na kojem živi svega oko 1000 ljudi, barem je 21 put veći od Cresa, koji je najveći hrvatski otok! Karakteriziraju ga zaobljena forma, vulkansko podrijetlo i dramatične crvene bazaltne stijene, a krajolik mu je istovremeno divlji, neukrotiv i zadivljujuće lijep.

Čak i legenda o nastanku ovog otoka odražava duh arktičkog folklora. Prema njoj, dva lovca na tuljane iz južnog Grenlanda, ljuti što im se Qeqertarsuaq našao na putu do mora, odlučili su ga, koristeći samo kajake i pramen djetetove kose, pomaknuti i povući prema sjeveru. No planove im je pomrsila vještica: bacila je svoju čaroliju i ”zaustavila” Disko upravo na mjestu na kojem se danas nalazi.

Prvi zapisani posjet ovom fascinantnom grenlandskom otoku pripisuje se norveškom istraživaču Eriku Crvenom i to između davne 982. i 985. godine, nakon čega je Disko postao baza za lov, ribolov i kitolov, ali i privremeno naseljavanje norveških kolonista. U 20. stoljeću na njegovoj sjeveroistočnoj obali razvio se industrijski gradić Qullissat.

Do 1952. bio je treći najveći grad na Grenlandu u kojem je živjelo oko 995 stanovnika, no zatvaranje ugljenokopa 1972. dovelo je do njegovog napuštanja. Stanovnici su, naime, bili prisiljeni preseliti se u druge gradove. Kasnije je Qullissat pogodio i niz prirodnih katastrofa (tsunamiji i potresi), ostavivši sjevernu obalu Diska trajno nenaseljenom.

Iako ga zovu gradom duhova, postao je omiljena ljetna destinacija za mnoge Grenlanđane. Disko je otok vulkanskog podrijetla: bogat je geotermalnim izvorima, a na njemu je pronađen i rijedak oblik prirodnog željeza koje nije meteorskog podrijetla. Plodniji dijelovi Qeqertarsuaqa prepuni su cvjetnih livada i bujne vegetacije, dok je ostatak otoka gotovo ”gol”, ali ipak očaravajuće lijep.

Glavni grad također se zove Qeqertarsuaq, leži na jugozapadu i ima oko 850 stanovnika. Pod imenom Godhavn 1773. utemeljio ga je kitolovac i trgovac Svend Sandgreen, a tijekom stoljeća uspio je sačuvati svoj arktički šarm. Njegovim centrom dominiraju crkva u obliku osmerokuta (lokalci je zovu ”božjom malom tintarnicom”) i muzej smješten u starom domu guvernera Sjevernog Grenlanda, u kojem možete saznati sve o bogatoj povijesti i tradiciji koje su oblikovale identitet čitavog otoka.

Stanovnici i dan-danas žive prilično skromno te tradicionalno: uglavnom se bave ribolovom, lovom na tuljane, a nerijetko i kitolovom. Grad Qeqertarsuaq mala je, ali živa zajednica u kojoj se bliskost s prirodom i naslijeđe prošlih generacija osjećaju na svakom koraku. Kao što smo već rekli, priroda oko ovog otoka nestvarno je lijepa.

Ljeti, kad sunce gotovo ni ne zalazi, ledenjak Lyngmark, dug deset kilometara i smješten na sjeveru otoka, pruža spektakularan pogled na planine, doline i plavo more u zaljevu Disko. U njemu pak slobodno plivaju grenlandski kitovi: zato je vožnja čamcem na Grenlandu prava avantura za pamćenje i turisti ju ne propuštaju.

A zimi, dok ledeni valovi bjesomučno zapljuskuju obalu, pseće zaprege i Aurora Borealis (polarna svjetlost) čitav otok pretvaraju u čaroban arktički krajolik. Isti krase i impresivne bazaltne formacije koje se iz zemlje uzdižu poput najljepših prirodnih skulptura. Svaki kutak otoka Disko poziva na istraživanje i pruža dojam da ste zakoračili u neki drugi svijet, spoj prirodne divljine i bogate povijesti, mjesto na kojem se legende i stvarnost susreću u jednom neponovljivom iskustvu.