Ovu hrvatsku planinu mnogi preskaču, a krije jedan od najočuvanijih krajolika u zemlji! Njome vladaju mir, tišina i prekrasni pogledi

Predivne livade obojene u zeleno ili pak smeđe, pogledi radi kojih se živi, očuvana priroda, i prije svega, ali i najvažnije, njegovo veličanstvo mir. Dio je to Hrvatske u kojem se, radi njegove netaknutosti i očuvanosti, još uvijek može uživati u tišini, gdje priroda govori glasnije od ljudi, gdje su udasi zraka i dalje duboki i puni čistog zraka. Ćićarija je istinska ljepota, a u ovom vas članku vodimo upravo u njezine visine!

No, što je uopće Ćićarija? To visočje protegnulo se u duljini od 45 kilometara na sjeveroistoku Hrvatske. Njezin manji dio proteže se i kroz Sloveniju, no njezina je glavnina ipak u Hrvatskoj: smjestila se između Krasa i Učke. Široka je maksimalnih 10 kilometara, a ni prosječna joj visina nije prevelika. Pa ipak, ima nekoliko vrhova viših od 1000 metara.

Ima ih podosta koji prelaze ‘magičnu’ granicu od 1000 metara nadmorske visine. Najviši među njima je Veliki Planik visok 1272 metra, a za petama su mu Šija visoka 1241 metra, Lisina s 1185 m, Orljak s 1106 metara. Tu su i Rašušica, visoka 1083 metara, Črni vrh visok 1031 metara te Žbevnica koja broji 1014 metara. Dio Ćićarije, njezin istok, u kombinaciji s Učkom, čini Park prirode Učka, dok se granicom između Ćićarije i Učke smatra cesta Matulji–Veprinac–Vranja. Postoji inicijativa da se zaštititi i ostatak Ćićarije.

Ćićarija se inače može podijeliti u dvije prepoznatljive cjeline, na njezin istočni i zapadni dio. Na njezinu se istoku nalaze njezini najviši vrhovi, dok zapadni krase ravnjaci, odnosno prostrane valovite ravnice. Postoji razlika i u vegetaciji koja krasi svaku od tih cjelina. Isto ke pod šumama, posebno su, primjerice, na glasu Veprinačka i Kastavska šuma. Zapad je oskudniji u svom pokrovu, vegetacija je oskudna i stoga se to područje smatra idealnim za stočarstvo, granom poljoprivrede kojom su se stanovnici Ćićarije, Ćići, uvijek bavili. Bili su također poznati i po proizvodnji drvenog ugljena.

Ćićarija je krševita, a osim bijelih stijena koje je krase i po kojima je taj dio Istre dobio ime ‘bijela Istra’, ona ne predstavlja planinsko područje poznato po vodom bogatstvu. Vode tamo nema, bilježi se svega nekoliko stalnih izvora, a ljudi su se oslanjali na prikupljanje kišnice. Život tamo, kolika god bila njezina ljepota, nije uvijek bio lak. Hladnija je, vjetrovita. posljedično i slabije naseljena. No, posljedica je očuvana priroda kojom se i danas može pohvaliti.

Ćićarija je, zbog svega navedenog, područje koje je primamljivo planinarima. Staza ima mnoštvo, kao i potencijalnih ‘ciljeva’. Primjerice, pogled sa Žbevnice, najzapadnijeg hrvatskog tisućnjaka, slovi za jedan od najljepših u tom dijelu Istre. Vrlo je zanimljivo i izvorište Korita. Na Ćićariji će, uvjereni smo, baš svatko pronaći nešto za sebe, a u skladu sa svojim mogućnostima i željama.

Zanimljiva su i naselja na Ćićariji. Glavnim središtem Ćićarije smatra se Lanišće na obronku podno Orljaka, dok je Brest pod Žbevnicom poznat po najmanjem zvoniku u Istri. “Austrijska je vlast 1878. g. mještanima Bresta izgradila crkvu Sv. Trojstva u zamjenu prava za korištenje vode iz seoskog izvora za potrebe željeznice. Budući da ugovorom nije bila predviđena i gradnja zvonika, mještani su se morali sami snaći te su tako izgradili zvonik visok svega nekoliko metara”, navode na stranicama Buzeta.

Selo Slum poznato je pak, navodi isti izvor, po lipi šupljeg debla, jednom od najstarijih tabala u Istri, dok je mjesto Brgudac ‘polazište’ za ranije spomenuta Korita, izletište vrlo zanimljivog izgleda, ali i povijesti. Svjetsku je slavu svojevremeno stekao i Rašpor u blizini kojeg se nalazi Rašporska jama. Duboka 450 metara. Početkom 20. stoljeća bili su je smatrali najdubljom jamom na svijetu.