Europsko selo koje već 85 godina ne postoji ima web stranicu, restoran i muzej: odbija umrijeti i privlači tisuće turista

Prilično je to „divlji“ kraj. Priroda ovdje vodi glavnu riječ, moderne ceste i građevine udaljeni su kilometrima, stari beton zagrlio je bršljan i nagrizla patina vremena. Cijelo područje ima status rezervata biosfere i možda se više nitko ne bi sjećao da je nekad ovdje postojalo selo sa 700 stanovnika da nekoliko entuzijasta nije odlučilo sačuvati spomen na njega.

Selo Gruorn u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg službeno ne postoji: ukinuto je 1939. godine, do njega se može doći samo pješke, a njegovi su stanovnici raseljeni po Njemačkoj. No 85 godina kasnije, ono ima svoju web stranicu, obilaze ga izletnici i privlači zaljubljenike koji se okupljaju u posljednje dvije očuvane građevine. Ovo je priča o selu koje odbija „umrijeti“ i koje je postalo neočekivana turistička atrakcija Njemačke!

Na službenoj web stranici Gruona pozdravit će vas poruka: „Selo živi dalje“. Na prvi pogled, to zvuči nemoguće: kako može selo napušteno još 1939. imati web stranicu, „živjeti dalje“ i imati vođene ture i godišnja okupljanja? Može, jer nikad nije umrlo u srcima onih koji su ga morali napustiti, piše Robin Hartmann na portalu Travelbook.

Priča o kraju Gruorna započinje sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća, kada se selom proširila glasina koja će se uskoro pretvoriti u neumoljivu stvarnost. Njemačka vojska planirala je proširenje vojnog poligona Münsingen, osnovanog još 1885. godine, a to je značilo da oko 700 stanovnika Gruorna mora napustiti svoje domove.

Selo, čiji se prvi pisani trag spominje davne 1254. godine, presudu je dobilo 15. veljače 1937. Stanovnicima su dane dvije godine da pronađu novi dom. Molbe, prosvjedi i očajnički pokušaji da ostanu nisu urodili plodom.

Država im je ponudila preseljenje na jednu od 600 farmi diljem Njemačke, čak su im osigurali prijevoz do novih domova. Njihova su zemljišta otkupili za „kikiriki“, otprilike polovicu tadašnje stvarne vrijednosti. Ali stanovnici nisu imali izbora. Do 1939. selo Gruorn je ispražnjeno.

Nakon Drugog svjetskog rata činilo se da bi se povijest mogla preokrenuti. Izbjeglice su privremeno smještene u još uvijek očuvane kuće, a nekim bivšim stanovnicima dopušten je povratak. No selo je već bilo previše ranjeno. Više od 180 kuća je propadalo, a vojni manevri tijekom pedesetih dodatno su ga razarali.

Krajem 1970-ih, iz sigurnosnih razloga, gotovo sve građevine su srušene. Ostale su samo dvije: stara školska zgrada i crkva sv. Stjepana. No upravo tu počinje prkosna druga polovica priče.

Krajem šezdesetih, 1968., osnovan je Odbor za očuvanje crkve u Gruornu. Svake godine na Duhove među ruševinama se okupljalo i po tisuću ljudi. Bivši stanovnici, njihovi potomci, povjesničari i konzervatori su odlučili da crkva mora živjeti dalje. Prikupili su donacije i crkva je do 1973. obnovljena. Sve do danas se u njoj svake godine održavaju mise!

Zatvaranjem vojnog poligona Münsingen 2006. godine, Gruorn je dobio novu priliku. Oko sela otvoreno je više od 50 kilometara pješačkih i biciklističkih staza. Automobili ovamo nemaju pristup već je selo Gruorn dostupno samo pješke, stazom dugom oko dva kilometra koja vodi kroz netaknutu prirodu.

Iako Gruorn nije mrtav, vrijeme ostavlja trag. Crkvi je ponovno potrebna obnova, procijenjena na oko milijun eura. Razmatra se i organizacija većih koncerata na otvorenom, na nekadašnjem seoskom trgu, navodi Travelbook.

Stara školska zgrada danas je restoran i mali muzej, koji su otvoreni od Uskrsa do Svih svetih. Održavaju se vođeni obilasci, koncerti i kulturna događanja. Selo koje je trebalo nestati postalo je tiha, ali snažna turistička atrakcija. Selo koje ne postoji na Duhove i blagdan Svih svetih puno je ljudi i života i ponovo dokazuje da selo živi dok god ga se netko sjeća!