Otkrili smo talijanski grad koji nas je oduševio više od Venecije i Trsta zajedno! Izgleda kao filmski set, a gotovo nitko za njega ne zna

Zelena kutija s draguljima. Tako nazivaju taj talijanski gradić ‘u trostrukoj sjeni’. Ne samo 1043 metara visoke planine Col Gallina, nego i većeg grada Pordenonea, a onda i turističkih velikana Venecije i Trsta. Nedavno smo imali sreće otvoriti tu kutiju, ni ne znajući točno što se sve u njoj skriva. I ostali smo oduševljeni. Polcenigo se pokazao odličnom destinacijom ne samo za upoznavanje Italije, i to njezinih manje razvikanih mjesta, nego i uživanje u svim njezinim ljepotama, a najbolje od svega praktički nam je nadohvat ruke!

Polcenigo je mjesto gdje se spajaju predivna priroda i arhitektura, zanimljiva i duga povijest, zelenilo gustih šuma i žuborenje rijeka, talijanski šarm i opuštenost… Nimalo ne čudi, i postaje jasno čim vam se ‘pokaže’, zašto je 2014. godine postao ‘član’ prestižnog društva pod nazivom “I Borghi più belli d’Italia”. Šarmantna stara jezgra grada, rijeka koja protječe kroz njega, ali i sve njegove neočekivane ‘tajne’ brzo će vam zavrtjeti glavom, a sve na približno jednakoj udaljenosti od Venecije i Trsta. Naime, Polcenigo od svjetski poznatih kanala dijeli 95 kilometara, a od na ovim prostorima toliko voljenog Trsta 110…

Tu, na tom malom području tog gradića smještenog u regiji Friuli Venezia Giulia, podno planine Col Gallina visoke 1043 metara, nalazi se sve što vam je potrebno za idealan odmor, jedno od onih hedonističkih uživanja u Italiji, uz klasični aperol spritz i gelato na trgu. Nama, na našem kratkom, trodnevnom putovanju, taj je gradić bio baza iz kojeg bi potezali u okolicu, i do drugih gradova. U njemu samome, posjetili smo neke od njegovih najznačajnijih atrakcija, no naravno, kao što to inače bude, nismo uspjeli sve. U Italiji čak i mala mjesta nude nevjerojatno puno…

Na području Polceniga živi se već dugo, iako je taj život izgledao drugačije nego što izgleda danas. Umjesto predivnih kuća i savršeno uređenih okućnica ukrašenih najrazličitijim cvijećem, tamo se nekada davno živjelo u sojenicama, na vlažnom, močvarnom tlu na kojem su rijeke, kojima područje obiluje, određivale sva pravila života. Bilo je tu i vrlo mračnih vremena. Grad je, primjerice, za vrijeme Turaka bio praktički pa uništen. Za vrijeme austrijske vladavine, loši poljoprivredni unosi i visoki porezi stanovnike su doveli na rub gladi. Ima tamo i rimskih ostataka. Kad se vozimo njegovih cestama, šetamo njegovim ulicama, a uvijek sve u podnožju planine, jasno nam je zašto je ovaj kraj uvijek bio toliko zanimljiv. I tražen.

A mi smo tragali za najvećim atrakcijma tog mjesta i uputili se prvo prema izvoru rijeke Gorgazzo koja protječe kroz sam grad. Izvor te rijeke, Sorgente del Gorgazzo, oko kojeg se razvilo i naselje Gorgazzo, potpuno nas je iznenadio. Ispostavilo se da stojimo kod jednog od, kako kažu, najtajanstvenijih i najdubljih izvora u Europi. Speleoronioci su ga dosad uspjeli istražiti do nevjerojatne dubine od 212 metara. No, to mu i dalje nije dno! Njegova je tajanstvena voda bila nevjerojatno tirkizna i samo naoko mirna, a u dubinama samog izvora nalazi se i skulptura Isusa, postavljena tamo u sjećanje na stradale ronioce. Mi je tog dana nismo vidjeli. Tirkiz ju je skrivao.

No, to nisu jedini ‘izvori s pričom’ na području Polceniga. Jedna od postaja bio nam je i izvor rijeke Livenza, na lokalitetu koji se naziva Santissima. Neobično je to mjesto. Voda, koju se ponekad zbog prozirnosti naziva ‘tekućim nebom’, doslovno navire u neobičnom polukrugu ispod ceste, odnosno puta, a skuplja se iz vapnenačkih prolaza okolnih visina. Legenda kaže da se tamo caru Teodoziju 473. godine ukazalo Sveto Trojstvo. On je stoga tamo podigao mali hram koji je postao mjesto hodočašća, ali i mjesto na kojem su se održavali obredi plodnosti. Tamo je s vremenom izgrađena i veća crkva, a u okolici tog svetišta navodno nije bila rijetkost vidjeti parove kako spolno opće, vjerujući u pomoć s neba. Svećenici, koliko god se trudili, nisu uspijevali spriječiti parove da pristižu s velikih udaljenosti, a neki od njih su u 18. stoljeću bili na suđenju zbog nediscipline.

No, dio je to šire priče. Naime, na tom se području nalazi i arheološka zona pod nazivom Palù, lokalitet koji je upisan i na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a kao jedno od ukupno 11 prahistorijskih naseobina sojenica u području Alpa. Ovaj lokalitet 19. je takav po redu u Italiji, a nalazi koji su pronađeni na njemu sežu u razdoblje od 4500 do 3600 godine prije Krista, pa čak i 12 tisuća godina prije Krista. To je područje upisano na listu svjetske baštine 2011. godine, a danas izgleda poprilično drugačije nego što je izgledalo nekada. Tada je voda preuzimala sve – područje je obilovalo otocima i močvarama.

No, čak ni sve dosad spomenuto nije ‘sve’ u tom malom gradiću kojem bi na sadržajima mogla pozavidjeti i veća urbana čvorišta. Tamo se, primjerice, nalazi i park San Floriano osnovan 1980. godine, jedini ruralni rezervat prirode u Italiji. Prošetali smo malo i njime, uživali u njegovoj gustoj šumi, ali i prelijepoj čistini u blizini koje se nalazi i ugostiteljski objekt, no samo smo ‘zagrebali’. Park se prostire na površini od 65 hektara, na brdu Sottocolle, a smatra ga se genetičkom bankom i referentnom točkom za poljoprivrednike, stručnjake i studente. Na njegovu je području pronađena i rimska nekropola. U tom parku, kao ni na svih drugim navedenim lokalitetima, ne naplaćuje se upad.

No, čak ni to nije sve… Tu je i dvorac, niz vrijednih zdanja i palača u staroj jezgri grada, crkve, pa Muzej umjetnosti kuhanja koji se nalazi u zgradi kina. Polcenigo je doista prepun priča, ponekad se čini da ih ima više nego i samih stanovnika. Naime, u tom predivnom gradiću živi oko tri tisuće ljudi. I samo upozorenje: ako ga posjetite, potencijalno ćete i vi htjeti postati jedan od njih…