Ako volite neotkrivena mjesta, ovaj izvor morate staviti na svoju listu. Voda je toliko bistra da bez problema možete vidjeti dno

Ponekad se najnevjerojatnije stvari skrivaju na sasvim neočekivanim mjestima. I u sasvim neočekivanim okolnostima. Ponekad te priroda toliko iznenadi da još danima prebireš po viđenom i doživljenom. Upravo to se dogodilo nama na nedavnom putovanju Italijom. Cilj je bio slaviti rođendan, razgledavati male i slatke, na našim prostorima ne toliko razvikane gradiće u sjeni velikana kao što su Venecija i Trst, fino jesti i opustiti se. A onda nas je priroda ostavila bez teksta.

Gradić u kojem se to dogodilo zove se Polcenigo. Opisuju ga ponekad kao ‘zelenu kutiju s draguljima’, a član je prestižnog ‘kluba’ pod nazivom “I Borghi più belli d’Italia”. Polcenigo se nalazi u regiji Friuli Venezia Giulia, podno planine Col Gallina visoke 1043 metara, a sam se lokalitet u tom gradiću zove Sorgento del Gorgazzo, odnosno izvor rijeke Gorgazzo. Od Zagreba ga dijeli oko tri i pol sata vožnje automobilom.

Stavila sam ‘pin’ na tu lokaciju kada sam gledala što bismo tamo mogli vidjeti, no osim što sam ubrala da se radi o izvoru u obliku jezera, nisam kopala dalje. Shvaćala sam tu ‘vodenu lokaciju’ kao nešto gdje bismo mogli protegnuti noge nakon puta. Bio je, uostalom, u blizini našeg smještaja, a restorani su se počeli otvarati tek oko 18, 19 sati… Trebali smo popuniti vrijeme.

I nije bilo boljeg načina! Naime, Google Maps nas je odveo praktički do samog izvora, no isto bi učinili i putokazi. A onda nas je dočekala sama rijeka Gorgazzo, odmah na križanju gdje smo ostavili automobil, i gdje vodi kratak put prema izvoru. Rijeka je bila plavije boje, ali i brža nego što bismo očekivali. Brzo je tutnjala pok kuća na njezinoj obali, ne štedeći njihovu fasadu i temelja. Hod do samog izvora trajao je doslovno nekoliko minuta, a vodio kraj restorana smještenog uz samu rijeku, u šumi. Tamo, u tom zelenilu pronašli smo i njega – Sorgente del Gorgazzo, odnosno izvor rijeke Gorgazzo.

Bio je tamo, lijep odmah na prvu, nevjerojatne tirkizne boje ispod masivne stijene. Mrak ispod nje, a iznad naoko mirne površine vode ukazivali su da se tu skriva jedan sasvim drugi, nama običnim smrtnicima nevidljiv svijet. Ta neobična plava, u koju su slijetale male ptičice nalik na vrapčiće, odlično se slagala s jarko zelenom drveća i mahovine, ali i sivom stijene. Voda je, na smom izvoru, bila tirkizno mutna, a opet i nevjerojatno prozirna uz obalu.

Stajali smo, postat će nam jasno tek još malo kasnije, na doista posebnom mjestu. Izvor rijeke Gorgazzo jedan je od, kažu najtajanstvenijih i najdubljih izvora u Europi. Speleoronioci su ga dosad uspjeli istražiti do nevjerojatne dubine od 212 metara. No, ipak nisu otkrili sve njegove tajne; to mu, naime, nije dno. I ne zna se na koliko se metara ono zapravo nalazi! Svojom ljepotom nije privukao samo nas. Na tom mjestu nismo bili sami, no mogli smo isto tako i slobodno ‘disati’ – tog dana tamo nije bilo puno ljudi…

Glavni je adut izvora upravo njegova nevjerojatna boja. Mi smo ga promatrali pod pomalo natmurenim nebom pa je njegova tirkizna bila tamnija nego inače, a plava dublja. Hrane ga inače vode s obližnje planine, koje putuju kroz pukotine i skupljaju se u uskom tunelu ispod same planine te upravo ovdje izviru na površinu i postaju rijeka Gorgazzo, koja protječe kroz sam centar šarmantnog Polceniga. Isto tako, Gorgazzo, zove se i malo naselje koje je niknulo oko izvora. Razina vode može varirati, ovisno o dobu godine i količini padalina.

Mjesto je dosad privuklo brojne ronioce koji su ga pokušali istražiti. Rekord je postavio Luigi Casati koji je 2008. godine zaronio do spomenute dubine od 212 metara. Izvor je, isto tako, bio inspiracija i brojnim umjetnicima, što pjesnicima što slikarima. Ulaz na njega se ne naplaćuje, a na dubini do devet metara postavljena je, u znak sjećanja na ronioce koji su tamo poginuli, i skulptura Isusa. Mi je kroz tirkiz tog puta nismo uočili.