Prvi trajekt u Hrvatskoj isplovio je s tri automobila i jednim autobusom. Zauvijek je promijenio život na otocima

Danas se trajektima u Hrvatskoj preveze više od deset milijuna putnika godišnje. Brodovi su moderni, linije guste, a čekanje pred lukom sastavni dio ljetnog rituala svakog Hrvata koji ide na otok. No malo tko zna gdje je sve to počelo i kako je izgledalo ono prvo, pionirsko isplovljavanje koje je otvorilo novu eru jadranskog brodarstva. Bilo je to 12. travnja 1959. iz Šila na otoku Krku, prema Crikvenici na kopnu, kada je krenuo drveni trajekt Bodulka. Na palubi su bili uzvanici, jedan autobus, tri automobila i nekoliko motocikala. Skromno, mjereno današnjim standardima.

Bodulka nije od početka bila namijenjena turizmu. Naime, izgrađena je 1952. godine u Šibeniku kao desantni brod za potrebe ratne mornarice. Sedam godina plovila je u sasvim drugačije svrhe, a onda je preinačena u civilni trajekt s kapacitetom 130 putnika i 12 vozila. Vojni brod postao je simbol civilnog napretka i otvarao novu stranicu u povijesti hrvatskog prometa.

Taj preobražaj bio je tehnički zahtijevan, ali i znak nekog novog vremena. Jugoslavija je sredinom pedesetih godina ubrzano modernizirala infrastrukturu, a otoci su dugo bili prepušteni isključivo putničkim brodovima i vlastitoj samoorganizaciji. Automobil je polako postajao dostupan širem sloju stanovništva i postalo je jasno da promet prema otocima mora pratiti taj razvoj.

Crikvenica i Šilo nisu odabrani slučajno. Razmak između te dvije točke jedan je od najkraćih između kopna i otoka Krka, što je liniju činilo logičnom i ekonomski isplativom za pionirski pothvat. Nije se znalo hoće li se ideja uopće pokazati korisnom, hoće li putnici prihvatiti novi način putovanja i hoće li se isplatiti ulaganje u prilagodbu broda.

Pokazalo se da hoće. Linija je nastavila prometovati i nakon tog prvog isplovljavanja, a Šilo je godinama ostalo važna trajektna luka sve do izgradnje Krčkog mosta 1980. godine, koji je otok Krk spojio s kopnom cestovnom vezom i trajno promijenio prometnu logiku tog dijela Jadrana.

Teško je danas, u doba kada trajekt uzimamo zdravo za gotovo, zamisliti što je ta prva vožnja značila lokalnom stanovništvu. Otočani su dotad bili vezani uz putničke brodove s fiksnim redovima vožnje i bez mogućnosti da na kopno prevezu vozilo. Svaki izlazak s otoka bio je logistička operacija. Svaka kupnja nečeg većeg na kopnu zahtijevala je posebno planiranje.

Trajekt je to promijenio. Odjednom je između otoka i kopna nastao ‘morski most’ koji se mogao prijeći s automobilom, motorom, biciklom, teškim paketom… Bodulka je bila mala i drvena, ali je iza sebe vukla golem simbolički teret.

Linija Crikvenica i Šilo danas više ne postoji. Krčki most promijenio je sve. No upravo ta linija pokrenula je razvoj trajektnog prometa duž cijele jadranske obale. Iza Bodulke došli su veći brodovi, nove linije, moderniji pristaništa i na kraju sustav koji danas Hrvatsku svrstava među države s najrazvijenijim otočnim prometom u Mediteranu.