Nerazvikani istarski slap predivan je prizor u svako doba godine: visok je 10 metara, a najbolje od svega ima i “brata blizanca”

Da Istra obiluje predivnom prirodom, pogotovo slapovima, kojih broji oko 30, svi dobro znamo, no jeste li znali za jedan doista poseban, po imenu Zarečki krov? Ime je dobio jer se doslovno slijeva preko ‘krova pećine’, omiljeno je mjesto za skokove i ljetno osvježenje, a predivan je prizor u svako doba godine. Zarečki krov jedan je od najpoznatijih, ali i najvećih slapova u dolini Pazinčice, najveće istarske ponornice, a u nastavku teksta doznajte sve o njemu – gdje se točno nalazi, koliko je visok i kako ga posjetiti.

Zarečki krov slovi za jedan od najzanimljivijih slapova u Istri. Visok je 10 metara, a s krova pećine, odnosno preko stijene Pazinčica se ulijeva u jednako toliko duboko jezero, najveće na toj rijeci koju nazivaju i Pazinski potok. Slap je od Pazina udaljen oko tri kilometra, a u biti je – tako divan i fascinantan – ‘tipična’ vrsta slapa na kakvu možemo naići na toj rijeci. Naime, dva kilometra dalje, u smjeru Pazina, nalazi se njegov ‘brat blizanac’, nešto viši, a manje poznati, Pazinski krov – također pećina preko koje se slijeva rijeka.

Voljeno je to mjesto među onima koji vole prirodu, ali i aktivan boravak u njoj. Naime, Zarečki krov je popularno mjesto za kupanje i skokove s visine od 10 metara, a isto tako ga vole i penjači. „Slovi za ljetno odmaralište Pazinjana. Zarečki krov je omiljeno mjesto za kupanje, skokove u vodu, šetnje, pecanje, vaterpolo, piknike. Tu su uređeni brojni smjerovi za sportsko penjanje različitih težina, a kuriozitet je penjački smjer Zmija koji uključuje penjanje po stropu pećine i slovi za najteži u Hrvatskoj”, piše, primjerice, Istrapedia.

Naravno, iako je područje lijepo u svako doba godine, ipak postoji periodi kada je slap najbujniji, odnosno najbogatiji vodom, a to su proljeće i jesen. Ljeti velike površine samog ‘krova’ pećine budu bez vode, odnosno na površinu izbija stijena po kojoj se može hodati. Sam slap, ako ga već sada stavljate na popis destinacija koje želite posjetiti, nalazi se pored stare ceste za Cerovlje, malo iza nadvožnjaka Most Krasa, gdje se skreće na neobilježeni put koji vodi do jezera i slapa.

Na stranici Svjetski putnik navode se ove upute: “Autom pratite navigaciju iz Pazina do sela Zarečje. Završni dio ceste je makadam, kojim dolazite do prostrane i pokošene livade na kojoj ostavljate auto. Preostalo je oko 200 metara pješice šumskom stazom niz brdo, do slapa. Do slapa se može doći i s druge strane Pazinčice. Kada na staroj cesti koja iz Pazina vodi prema Cerovlju prođete tablu da izlazite iz Pazina, lijevo ćete vidjeti makadam koji vodi do slapa”.

No, osim Zarečkog krova, Pazinčica, na razgled nudi još nekoliko čuda. Jedno je već spomenuti Pazinski krov, do kojeg se može doći pješke iz Pazina, a tu je i slavna Pazinska jama. “Najveća istarska ponornica Pazinčica tu je našla svoj put kroz podzemlje do doline rijeke Raše, a na litici nad njenim kanjonom, nedaleko od ponora, smjestio se tisućljetni kaštel. Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao Značajni krajobraz. Područje pod zaštitom obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara te Pazinsku jamu. Ova nesvakidašnja igra prirode inspirirala je brojne pisce – Nazora, Yriartea, moguće Dantea i Julesa Vernea u romanu Matias Sandorf”, pišu o tom fenomenu na stranicama grada Pazina.

Jama slovi kao odredište za ljubitelje ziplinea, a legenda kaže da ju je stvorio div Ban Dragonja. On je, na molbu ljudi da im da vodu, orao brazde u tlu i stvarao rijeke – prvo Dragonju pa Mirnu. No, kad je orao treću rijeku, rugali su mu se da ore plitko i da mu je brazda kriva, pa se razbjesnio.

“Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami”, piše isti izvor.