Skriveno duboko u podzemlju planine Sierra de Naica, nedaleko od istoimenog grada, Naice, u saveznoj državi Chihuahua u Meksiku, skriva se nešto prelijepo, ali istovremeno i potencijalno smrtonosno – nadnaravna Špilja kristala. Ovaj neobični kutak podzemlja, špilju u obliku potkove, krase suludo veliki kristali gipsa, od kojih su neki dugački i do 11,4 metara, široki jedan metar te teški i do 12 tona. Rudari kompanije Industrias Peñoles otkrili su je tek 2000. godine, kad su tražili željeznu rudu te im se odjednom ukazao neobični, krhki svijet kristalnih giganta koji su, kako znanstvenici pretpostavljaju, rasli nesmetano najmanje pola milijuna godina u, za njih savršenim, za ljude pogubnim uvjetima.
ŠPILJA ZATVORENA ZA JAVNOST, U NJU KROČILI SAMO RUDARI I ZNANSTVENICI
Špilja kristala, dugačka 30 i široka 10 metara, nalazi se na 290 metara dubine, ušuškana u utrobi zemlje, ispod planine bogate srebrom, olovom i cinkom. No, zbog svih svojih osobina kojima ćemo se baviti u nastavku teksta, ona nije otvorena za javnost. U nju su dosad imali prilike kročiti samo rudari i znanstvenici, kojima je postala iznimno zanimljiva nakon njezina otkrića, i to u sklopu posebnih priprema i pod posebnim uvjetima. Inače, prvi ljudi koji su ikad imali prilike vidjeti fantastične tvorevine koje špilja skriva bila su dva rudara, braća Pedro i Juan Sanchez, piše portal How Stuff Works.
KRISTALNOM GIGANTIZMU KUMOVALI SAVRŠENI UVJETI
Začeci ovog čuda prirode, piše pak portal C&EN, sežu u daleku prošlost, prije otprilike 26 milijuna godina kada se iz dubine zemlje krenula dizati magma te je stvorila spomenutu planinu i prisilila vruće i mineralima bogate vode da ispune špilje i pukotine u vapnencu planinskog masiva. Gigantski kristali gipsa, u ovom slučaju bezbojnog i prozirnog selenita, rođeni su, navodi taj izvor, upravo u tim vodama. Špilja kristala nije ni približno jedina u području koja je ispunjena kristalima. No, u drugima oni nisu dosegli ovu nevjerojatnu veličinu, kojoj je, kaže struka, kumovala ‘savršena’ stopa hlađenja vode.
JEDNAKO FASCINANTNA ŠPILJA MAČEVA OTKRIVENA 1910. GODINE
Za usporedbu navode obližnju Špilju mačeva, koja se nalazi na 120 metara dubine, iznad Špilje kristala. I ta je špilja vrlo posebna – njezine zidove prekrivaju kristali nalik na mačeve čija maksimalna duljina iznosi dva i pol metra. U njoj se, kažu znanstvenici, voda hladila puno brže pa su kristali stoga i manjih dimenzija. Inače, Špilja mačeva otkrivena je mnogo ranije, još 1910. godine. Nažalost, mnogi kristali iz nje su nestali – uzimali su ih ljudi koji su je pohodili.
OPASNOST OD PUCANJA MASIVNIH ‘ZRAKA’ KRISTALA
I Špilja kristala jedan je od primjera da ljudsko uplitanje uvijek ima ozbiljne posljedice. Naime, s jedne strane ono je omogućilo otkriće špilje, no ono se isto tako pokazalo potencijalnom pogubno za ono što špilju čini posebnom – njezine kristale. Rudarske aktivnosti, odnosno intenzivno ispumpavanje, dovele su do smanjivanja razine vode u podzemlju planine i omogućile veći pristup rudnim bogatstvima. Dovele su isto tako i do isušivanja same Špilje kristala i omogućile joj pristup. No, istodobno dotok zraka i nedostatak vode imaju utjecaj na kristalne tvorbe, odnosno teške ‘kristalne zrake’ koje bi mogle, bez podrške vode, puknuti pod vlastitom težinom. Isto tako, za kristale koje čini krhki gips, rizik su predstavljala i sama kretanja znanstvenika.
ZNANSTVENICI HODALI PO GRANICI LJUDSKE IZDRŽLJIVOSTI
Što se tiče ovih potonjih, odlazak u špilju bio je nevjerojatan podvig. Boravak tamo ‘titra’ na samoj granici onoga što ljudsko tijelo može podnijeti te može imati smrtne posljedice. Naime, temperatura u Špilji kristala iznosi oko 50 stupnjeva Celzijevih, a vlaga je veća od 90 posto. Znanstvenici su dakle u špilju morali ulaziti u posebnoj opremi i prethodno prolaziti liječnički pregled kako bi se utvrdilo jesu li dovoljno ‘fit’ da izdrže boravak u njoj. Kad bi u ušli, ostali bi iznimno kratko – 10 do 15 minuta. Tek je sofisticirana oprema omogućila da se u njoj zadrže do 60 minuta.
Isto tako, posjet špilji iziskivao je i posebne dozvole. Povrh svega toga, opasno je bilo i kretanje po samoj špilji. Zbog kondenzacije kristali su bili mokri pa je i mogućnost pada bila velika. Rudarska kompanija zatvorila je pristup Špilji kristala, koja je od ostatka rudnika odvojena dvama vratima, 2015. godine, a onda je došlo i do curenja vode i dizanja razine vode u tamošnjem podzemlju i rudniku. Trenutno nije poznato je li Špilja kristala ponovno ispunjena vodom ili još uvijek ne.
