U Dalmaciji se nalazi najzapadnija monumentalna osmanska građevina Europe. Izgradnja je naglo stala i nikad nije dovršena

Dalmacija je prepuna spomenika koji svjedoče o njezinoj burnoj prošlosti. Rimske i venecijanske palače, srednjovjekovne utvrde te raskošni ljetnikovci samo su dio bogate graditeljske baštine tog dijela Hrvatske. A u Vrani, malom mjestu u dalmatinskom zaleđu, smještenom nedaleko od Pakoštana i Vranskog jezera, nalazi se građevina kakvu biste prije očekivali u Istanbulu. To je Maškovića han, kompleks iz 17. stoljeća koji slovi kao najzapadnija monumentalna osmanska građevina u Europi. Povijest joj je ispisao čovjek nevjerojatnog životnog uspona i tragičnog kraja.

Jusuf Mašković rođen je početkom 17. stoljeća u Vrani. Kad točno, nije poznato. Iz Dalmacije je otišao u Istanbul, gdje je radio u carskoj kuhinji i vrtovima. Ondje je stekao povjerenje sultana Ibrahima I., a između 1643. i 1645. godine doživio je munjevit uspon: postao je dvorski oružar, zatim zapovjednik osmanske mornarice i drugi vezir. Važan položaj na osmanskom dvoru dodatno je učvrstio brakom sa sultanovom kćeri.

Ipak, Mašković nikad nije zaboravio rodni kraj. Godine 1644. pokrenuo je izgradnju velikog kompleksa koji je trebao služiti kao svratište za putnike, ali i njegova osobna rezidencija. Hanovi su, naime, bili važan dio putničke infrastrukture čitavog Osmanskog Carstva. No Maškovićev projekt bio je puno više od običnog svratišta: tome u prilog idu i podaci Instituta IGH prema kojima je na izgradnji hana svakodnevno radilo 500-tinjak ljudi!

Godine 1645., na početku Kandijskog rata između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike, Mašković je predvodio osmanski pohod na Kretu. Njegove snage osvojile su Haniju, jedan od najvažnijih gradova na tom otoku. No velik vojni uspjeh nije mu osigurao mirnu budućnost. Naime, Mašković je zbog klevete velikog vezira Mehmeda izgubio sultanovo povjerenje pa je u siječnju 1646. pogubljen u Istanbulu.

Maškovićeva smrt prekinula je i velike planove za han u Vrani. Izgradnja je nastavljena u znatno skromnijem opsegu, no izvorni projekt nikad nije ostvaren. Umjesto raskošnog svratišta i rezidencije moćnog osmanskog dostojanstvenika, ostao nam je skromniji, a opet impresivan kompleks.

Maškovića han na posjetitelje i danas ostavlja vrlo snažan dojam. Prema podacima Ministarstva kulture i medija, kompleks zauzima površinu veću od 3000 četvornih metara i ima pravokutan tlocrt. Građen je poput utvrde, od fino klesanih kamenih blokova, a unutrašnjost mu je podijeljena na dva dijela različite namjene. U han se ulazi kroz utvrđena vrata u prizemlju glavne zgrade. Nasuprot ulazu nalazi se šedrvan, otvoreni kameni paviljon s lukovima, ispod kojeg je nekoć bila česma s vodom. Uz južni zid smješten je niz konaka (soba) s vlastitim kaminom.

Sačuvani su i ostaci gospodarskih zgrada te hamama, tradicionalnog turskog kupališta. Na zidu manjeg dvorišta mogu se vidjeti niše s kaminima koje se izmjenjuju s uskim otvorima puškarnica. Posebno su upečatljivi šiljasti kameni lukovi, karakteristični za osmansku arhitekturu. Ministarstvo kulture Maškovića han opisuje kao najveću povijesnu islamsku profanu, odnosno svjetovnu građevinu na tlu Hrvatske.

Vrana i njezina okolica u 17. stoljeću bile su dio pograničnog područja na kojem su se sukobljavali interesi Osmanskog Carstva i Mletačke Republike. Zbog takvog položaja han je tijekom povijesti mijenjao gospodare, a različite uprave ostavile su tragove na njegovom izgledu. Početkom 21. stoljeća pokrenuta je opsežna obnova ovog vrijednog spomenika, a obuhvatila je konzervatorska i arheološka istraživanja te restauraciju povijesnih dijelova kompleksa.

Obnovljeni Maškovića han otvoren je 2015. godine, a dio kompleksa kasnije je prenamijenjen u hotel. Danas je ovo velebno zdanje zaštićeno kulturno dobro i jedan od najvrjednijih sačuvanih spomenika osmanskog graditeljstva u Hrvatskoj. No ne intrigira nas samo impresivna arhitektura, već i nevjerojatna sudbina njegovog tvorca. Iza kamenih zidova krije se priča o čovjeku koji je iz malog mjesta u dalmatinskom zaleđu stigao do sultanovog dvora, stekao golemu moć i bogatstvo, a zatim tragično završio prije nego što je uspio ostvariti svoj veliki graditeljski san.