Obnovljeni dvorac ponos je Međimurja: nekad je bio rezidencija, sud, čak i šećerana, a danas je vrhunski muzej

Središte čakovečke galaksije. Tako bismo u samo tri riječi opisali srčiku grada na sjeveru Hrvatske – stari dvorac u sredini, oko kojeg se vrte njegovi bedemi, sada zeleni i sušeni opkopi, klupice i pješačke staze u zelenilu parka, s fontanama i kipovima, pa van tog mirnog zelenila, prometnice i zgrade te ‘more kućica’… Stari grad Čakovec ili, kako ga još zovu, Stari grad Zrinskih najvrjedniji je kulturno-povijesni spomenik Međimurja, simbol najsjevernijeg dijela Hrvatske.

No, to glavno uporište obitelji Zrinski u 16. i 17. stoljeću i rezidencija hrvatskog bana te općenito ponos grada Čakovca nije uvijek izgledalo kao danas. Svoj je povijesnim događanjima bogat arhitektonski život započelo u drugoj polovici 13. stoljeća, kao utvrda od drva. Tada se spominje kao toranj ili kula – Čakov turen – koja je ima dobila po svom utemeljitelju, grofu Dimitriju ili Dmitru Čaku po kojem je uostalom i sam grad dobio ime.

Kao utvrđeni grad Stari grad Čakovec prvi put se spominje u 14. stoljeću, preciznije 1333. godine, a do sredine 16. stoljeća prerasta u pravi pravcati prostrani dvor – palača s unutarnjim dvorištem – ‘naoružan’ snažnim sustavom obrane. Za to su pak najzaslužniji bili Zrinski. Njima, Zrinskima, Međimurje je 1546. godine, navode na stranicama Muzeja Međimurja Čakovec, kao naknadu za sredstva koja su uložili u obranu zemlje darovao kralj Ferdinand I. Habsburški.

Postoje i zapisi o tome kako je zdanje, pod vodstvom hrvatskog bana Nikole Šubića Zrinskog, stasalo u utvrđeni renesansi dvor – primjerice dokument u kojem se navodi obveza kmetova da sudjeluju u izgradnji, dok se samo zdanje na svom vrhuncu nalazi, navodi isti izvor, u vrijeme bana Nikole Zrinskog Čakovečkog. Dvor je tada odredište koje posjećuju stranci – od znanstvenika do putopisaca.

No, iduća prekretnica u povijesti Starog grada Čakovec neće biti ljudskih ruku djelo, već prirode. Naime, utvrđenom dvoru skoro je presudio jaki potres 1738. godine, a obnovu su, nakon što je došao u njihovo vlasništvo nakon sloma zrinsko-frankopanskog ustanka, proveli češki grofovi Althani. Oni su na palači dogradili drugi kat te izgradili novi toranj iznad ulaza u tvrđavu… U biti, u njihov vrijeme Stari grad Čakovec stasa u zdanje kakvom svjedočimo danas.

Godine 1791. sve se mijenja… Naime, te su godine Althani prodali stari grad i vlastelinstvo grofovima Feštetić te započinje jedna sasvim nova faza povijesti dvorca. Naime, 1855. godine u Starom gradu nastaje šećerana. Dvadesetak godina kasnije tamo se nalazi sjedište sudova, kasnije i škola. Naposljetku, 1923. godine Feštetići prodaju vlastelinstvo tvrtki Slavonija d.d, a ova ga 1933. godine prodaje čakovečkom udruženju obrtnika. U Drugom svjetskom ratu tamo je sjedište okupacijske vlasti, a od 1954. godine Stari grad je vlasništvo Muzeja Međimurja Čakovec.

Što se tiče samog zdanja i njegove gradnje, Stari grad Čakovec sastoji se i od vanjskih obrambenih zidina, koje su posebne u Hrvatskoj – naime, jedine su izgrađene od opeke, a ne od zemlje. One, mjestimično debele i po nekoliko metara, okružuju vanjsko dvorište u kojem se pak nalazi četverokutna palača koju se naziva i Novi dvor. Ona je djelo bečkog arhitekta Antona Erharda Martinellija.

Oko vanjskih zidina bili su pak široki opkopi ispunjeni vodom, a koje je vodom punila rijeka Trnava. S vremenom su isušeni, odnosno sve do 70-ih godina 20. stoljeća preostalo je samo jedno jezero sa sjeverne strane Starog grada Čakovec, no onda je i njemu došao kraj. Preko opkopa vodio je nekada dugački drveni most, do glavne ulazne kule, a danas kratki kameni.

Stari grad Čakovec danas je, među ostalim, muzejski raj, podijeljen u dva segmenta. Prvi je zavičajni postav Muzeja Međimurja Čakovec u sklopu palače, a drugi moderni postav nematerijalne baštine Riznica Međimurja, koji se nalazi u vanjskoj fortifikaciji. Cijena ulaznice za odrasle iznosi šest eura, dok predškolska djeca ne plaćaju ulaz. U sklopu kompleksa Starog grada nalaze se i u ugostiteljski objekti.