U ovoj hrvatskoj šumi slobodno šeću jeleni: zovu je ‘mala Spačva’, a u njoj rastu stabla stara više od 400 godina

S jednom vrstom drveta Hrvatska ima poseban odnos. Ono se čak smatra i nacionalnim drvetom naše zemlje. Riječ je, možda pogađate, o hrastu lužnjaku, velikom divu i kralju šume, poznatom po ljubavi prema vlažnim staništima i kvalitetnom drvetu. On i danas krasi neke dijelove Hrvatske, a među najpoznatijim takvima je Spačvanska šuma. No, postoji i jedan ‘kutak’ koji nosi nadimak ‘mala Spačva’: radi se o šumi Repaš u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Područje Repaša je u 17. stoljeću bilo prekriveno prašumama, a i danas se tamošnju šumu i njezine stanovnike koji su svoje živote vezali uz rijeku Dravu smatra jednom od najvrjednijih šuma u Hrvatskoj. Ona se prostire na 4200 hektara, a glavni je njezin gospodar upravo hrast lužnjak. Uz njega, tu rastu i grabovi, poljski jaseni i javori.

Drava ovdje igra glavnu ulogu, a neki od njezinih rukavaca posebno su prepoznati, primjerice rukavac Čambina. Njega u biti čine Velika i Mala Čambina, odnosno 50 hektara zaštićenog područja u kojem, među ostalim, rastu i bijele vrbe. U tamošnjem lovačkom domu djeluje i restoran, ali i pansion u kojem se može noćiti. To područje je i dio Regionalnog parka Mura-Drava.

Repaš je poznat po svojoj bioraznolikosti. Na njegovu se području gnijezde, među ostalim, crvenoglavi djetlić, crna i siva žuna, crna roda, bjelovrata muharica i štekavac. Tu obitavaju i brojne ptice močvarice…

No, hrasta lužnjaka slavi još jedan poseban kutak u tom području, velik tek 0,1 hektara. On se nalazi u mjestu Ždala, i to u parku koju okružuje zgradu šumarije Repaš. Riječ je o spomeniku prirode proglašenom 1998. godine: u trenutku proglašenja obuhvaćao je sedam stabala hrasta lužnjaka, no danas stoje svega dva. Ostalih pet srušeno je zato što su, zbog svoje starosti, počeli predstavljati opasnost za prolaznike i vozila.

Posebna su to stabla. Starost im se procjenjuje na više od 400 godina i smatraju ih najstarijim primjercima te vrste stabala u Podravini, a vjerojatno i šire. „Sva zaštićena stabla imaju izuzetnu estetsku, obrazovnu, kulturno-povijesnu, a time i raritetnu vrijednost. Karakterizira ih izuzetna ljepota i upečatljiv izgled, a njihova visina procjenjuje se na 24 do 28 metara. Prsni opseg im iznosi oko 4,5 metra“, navodi se na stranici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Koprivničko-križevačke županije.

Stabla koja još uvijek tamo stoje dijelom su oštećena, no svako odo njih predstavlja jedinstveni ‘mikrokozmos’: na njima raste ili pak živi niz vrsta mahovina, gljiva, kukaca, paučnjaka i ptica. Od gljiva to su hrastov žbunac, hrastova sjajnica te vukovo meso. Ona su dom i nizu insekata, među ostalim rijetke vrste osa najeznica te endemske stjenice.

Taj spomenik prirode dio je i ekološke mreže Republike Hrvatske Natura 2000, a to je područje i dio Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav koji se proteže na teritoriju pet država, i to Hrvatske, Austrije, Slovenije, Mađarske i Srbije.