U hrvatskoj špilji pronađeni su predmeti stari 17.000 godina! Zbog njih su znanstvenici morali mijenjati svoje teorije

Kada smo prvi put naišli na informaciju da u Hrvatskoj postoje predmeti stari čak 17 000 godina, prvo smo pokušali vizualizirati taj period u svojoj glavi, ali neuspješno. Toliko tisuća godina nije vrijeme koje se može doista zamisliti, barem je nama to uskraćeno. Možemo ga napisati brojkom, možemo ga smjestiti u rečenicu, možemo ga usporediti s poviješću civilizacija, ali teško ga možemo osjetiti. U našoj mjeri vremena i nekoliko desetljeća zna se činiti kao cijeli život, stoljeće već zvuči daleko, a tisućljeća zapravo prestaju pripadati ljudskom iskustvu. Ipak, negdje u toj nezamislivoj udaljenosti od našeg vremena postojali su ljudi koji su sjedili uz vatru, gledali isto more, koristili ruke, materijal, maštu i iza sebe ostavili trag nama u današnjici.

Upravo zato Vela spila iznad Vele Luke na Korčuli nije samo još jedna špilja u kršu, niti još jedna arheološka točka na karti. Netko je na tom mjestu prije otprilike 17 000 godina uzeo glinu, oblikovao je rukama, izložio vatri i stvorio predmet koji nije bio nužan za preživljavanje, nego je imao značenje. Upravo u tome leži snaga ovog otkrića iz Vele spile: ono ne govori samo o tehnologiji, nego o potrebi čovjeka da oblikuje svijet oko sebe i onda kada od toga nema neposredne koristi.

U slojevima koji datiraju između otprilike 15 500 i 13 000 godina prije nove ere arheolozi su početkom 2000-ih pronašli 36 sitnih keramičkih ulomaka, uglavnom fragmenata modeliranih životinjskih figurica. Riječ je o predmetima nastalim pažljivim oblikovanjem sirove gline koja je potom pečena na vatri. Dakle radi se o pravoj keramičkoj tehnologiji, a ne o slučajno stvrdnutoj glini. Do tog otkrića znanstvena je pretpostavka bila da se keramika kao zanat pojavila tek nekoliko tisućljeća kasnije, a dokaz tome su bili ostaci iz Češke koji su se smatrali najstarijim primjercima na kontinentu.

Nalaz s Korčule tu je kronologiju pomaknuo unatrag i otvorio pitanje jesu li zanatske vještine i umjetnički izričaj na ovom dijelu Balkana razvijani mnogo ranije nego što se mislilo. Istraživanje su vodili stručnjaci s Cambridgea u suradnji s hrvatskim sveučilištima, a otkriće je u jednom trenutku dospjelo i na stranice New York Timesa, što je za jednu špilju iznad malog dalmatinskog gradića poprilično neuobičajeno.

Keramički ulomci nisu jedino što ovo mjesto čini iznimnim. Vela spila je slojevit arheološki lokalitet koji se istražuje već sedamdeset godina, a mjestimice je otkopan i do jedanaest metara dubine, pri čemu dno naslaga još uvijek nije dosegnuto. Tu su 1986. godine pronađeni i ljudski kosturi, koje su mještani Vele Luke od milja prozvali baba i dida. Pronađen je i kostur poznat kao Stanko, najstariji do sada pronađeni skelet stanovnika Mediterana, star više od 9 000 godina. Pretpostavlja se da je Stanko bio lovac, ribar i sakupljač, a alatke pronađene uz njega govore o zajednici koja je iz ove špilje gledala prema moru u vrijeme kada je razina mora bila znatno niža, a Korčula možda nije ni bila otok. Svaki novi sloj zemlje ovdje kao da otvara novo poglavlje, pa arheolozi i danas govore da ne mogu sa sigurnošću reći što se još krije ispod trenutne točke iskopavanja.

Ono što ovu priču čini posebno privlačnom za posjetitelje činjenica je da biste došli do nje ne treba stručno znanje ni oprema za speleologiju. Vela spila nalazi se na obroncima brda Pinski rat, tik iznad Vele Luke, a do nje vodi uređena šetnica poznata kao Plavi put.

Sama špilja ovalna je dvorana dimenzija 50 x 40 metara, visoka dvadesetak metara, a prirodno svjetlo u nju ulazi kroz dva veća otvora u stropu, nastala urušavanjem stijene tijekom tisućljeća. Zahvaljujući tim otvorima prostor djeluje otvoreno i prozračno, bez osjećaja klaustrofobije koji bi se mogao očekivati od podzemne šupljine ove veličine. Ulaz širok osam metara okrenut je prema jugu, pa se s njega pruža pogled na cijeli zaljev i Blatsko polje u pozadini.