U nedjelju smo posjetili najstariji grad u Sloveniji: “Tko želi mir, dođe ovdje. Tko želi show, ide drugdje”

U Zagrebu je u nedjelju bilo gotovo 13 stupnjeva. Terase su bile pune, sunce je grijalo lica i sve je mirisalo na rano buđenje proljeća. Samo sat vožnje dalje, u Ptuju, dočekala nas je sasvim druga priča. Tišina. Bijeli krovovi. Ulice pod snijegom i onaj osjećaj kao da ste zakoračili u razglednicu.

Ptuj je najstariji grad u Sloveniji. U rimsko doba zvao se Poetovio i bio je jedno od najvažnijih središta na području današnje Slovenije. U 2. stoljeću imao je i do 40 tisuća stanovnika, što je u to vrijeme bilo više nego što je imala većina današnjih slovenskih gradova. Ovdje su boravile rimske legije, ovdje su se kovale odluke i prolazili trgovački putevi. Ljubljana tada nije bila ni približno važna kao Poetovio. Dok hodate starom jezgrom, danas zapravo hodate po slojevima povijesti starima gotovo dvije tisuće godina. I to se zaista osjeti na svakom koraku. U kamenu, u rasporedu ulica, u pogledu na rijeku Dravu koja mirno teče kroz grad…

Grad je jučer bio tih i gotovo pust. Kao i u većini manjih slovenskih gradova nedjeljom, gotovo sve je bilo zatvoreno. Osim gradske kavane i nekoliko ugostiteljskih lokala, vrata su bila zaključana. No, ta praznina nije mu oduzela šarm. Dapače. Dala mu je neku dostojanstvenu smirenost. Imali smo osjećaj da grad diše sporije i da nas poziva da i mi usporimo.

Na brežuljku iznad grada uzdiže se Ptujski dvorac. S vrha se vidi kompaktan raspored ulica, crveni krovovi pod bijelim pokrivačem i rijeka Drava koja presijeca krajolik bez dramatičnih zavoja. Dvorac je kroz stoljeća mijenjao vlasnike, bio plemićka rezidencija, obrambena točka i simbol moći. Danas je muzej. U njegovim prostorijama čuvaju se i tradicionalne maske kurenta, povezane s poznatim ptujskim karnevalom, jednim od najvećih u Sloveniji. Kurentovanje je događaj po kojem Ptuj i danas najviše prepoznaju, ali grad je puno više od tog jednog identiteta.

Sam muzej koji se danas nalazi u dvorcu poslastica je za one koji vole izlet u prošlost. Posjetitelje tamo dočekuje razgled luksuznih soba i prostorija, oružarnice, galerije s gotičkom i baroknom umjetnosti, ali i postav o samom dvorcu. Tu je i najveća kolekcija povijesnih glazbenih instrumenata u Sloveniji.

Šetnju smo nastavili prema srcu stare jezgre, ondje gdje se iznad krovova uzdiže impresivan toranj crkve Svetog Jurja. Njezina silueta pod snijegom djelovala je gotovo nestvarno, kao da je netko pažljivo posuo šećer po raskošnim gotičkim detaljima. Crkva svetog Jurja stoljećima je duhovno središte grada, a prvi se tragovi spominju još u 12. stoljeću. Dok smo stajali ispred nje, trg je bio gotovo prazan. Sreli smo tek ponekog prolaznika pa je u takvom ambijentu arhitektura još snažnije dolazila do izražaja.

Iz crkve smo skrenuli u uske, vijugave uličice koje se poput malog labirinta otvaraju jedna iza druge. Krase ih popločani prolazi, šarene fasade i brojna drvena vrata iza kojih se kriju dvorišta s dugom poviješću. Upravo su te uličice ono što Ptuju daje poseban šarm. U najstarijem slovenskom gradu nećete pronaći velike trgove, dočekat će vam samo intimni prostori koji vas tjeraju da zastanete, pogledate gore prema prozorima i zamislite koliko je generacija prije vas ovuda prošlo.

Kavu smo popili u Gradskoj kavani na glavnom trgu. Unutra je sjedilo nekoliko stalnih gostiju, ljudi koji se očito poznaju godinama. Konobar, srednjih godina, bez suvišne priče, rekao nam je kako je zimi grad tih, ali da se za vrijeme karnevala situacija potpuno mijenja. „Tada ljudi nemaju gdje stati. Svi dođu. A ostatak godine je naš.“

Pitao sam ga živi li se u Ptuju danas od turizma. Odmahnuo je glavom. “Ne baš. Ne kao u Ljubljani ili na Bledu. Kod nas turizam traje nekoliko tjedana. Karneval, ljeto, poneki vikend. Ostali dio godine vlada mir.“ Objasnio je kako mnogi rade u Mariboru ili čak prelaze granicu prema Austriji. Mladi često odlaze, najprije na studij, a dio njih se više ne vraća.

Karneval, odnosno Kurentovanje, za grad ima ogroman simbolički i financijski značaj. Tih dana restorani, privatni smještaj i trgovine rade punim kapacitetom. No izvan tog razdoblja, Ptuj ne živi od spektakla. Živi od rutine. Od lokalnih obrta, škola, administracije, vinara iz okolice i ljudi koji su ovdje odrasli i ostali. „Mi nismo razvikani. I možda je to dobro“, dodao je na kraju dok je brisao šank. „Tko želi mir, dođe ovdje. Tko želi show, ide negdje drugdje.“

Grad se posljednjih godina pokušava jače pozicionirati kao kulturna i vinska destinacija. Okolica je poznata po vinogradima, a regija Štajerska ima dugu tradiciju proizvodnje vina. Ipak, Ptuj još uvijek nije na vrhu popisa tipičnih europskih city break destinacija. No, bez obzira na to, mi se jedva čekamo vratiti na proljeće i doživjeti Ptuj u življem, razigranijem ritmu jer već i sada je jasno da bi se bez zadrške mogao naći na popisu najljepših malih gradova u Europi.