Konjički raj nadomak Zagreba: “Sve je krenulo prije 29 godina zbog ljubavi prema konjima: prvo je stigla Zagi, a danas ih imamo 36”

Smješten u neposrednoj blizini Zagreba, za pitoreskni Zaprešić kažu da je ne samo grad po mjeri čovjeka, već i grad bogate povijesti, prekrasnih dvoraca, obrazovanja, sporta, očaravajućih prirodnih ljepota te iznimne kulturne baštine. A jedna od njegovih najvećih atrakcija i svojevrsni zaštitni znak je sad već legendarni Konjički klub Trajbar Team, mirna i zelena oaza, idealna za sve zaljubljenike u netaknutu prirodu i zdrav način života, bajkovito mjesto koje se diči vrhunskom gastronomskom i sportskom ponudom, koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Bilo da se želite odmoriti u jednom od šest moderno uređenih apartmana, kušati domaće i internacionalne specijalitete u restoranu Potkova ili naučiti jahati, Ulica bana Jelačića 199 prava je adresa za vas!

Konjički klub Trajbar Team postoji već 29 godina, a u trenutku osnivanja bio je prvi privatni klub takve vrste na području čitave Hrvatske. ”To je bila velika želja mog oca Željka, koji je rodom iz Kraljevca na Sutli i oduvijek je volio konje, a ovo je zapravo bila trasa kojom je svaki vikend prolazio kad bi išao posjetiti roditelje. Igrom slučaja, u jednom trenutku prodavala se livada na kojoj se sad nalazi naš klub. Tata ju je kupio, a s obzirom na to da je tad imao i drugi posao, grafičku tvrtku, tj. tiskaru, koja i dan-danas radi, uspio je isfinancirati izgradnju objekta koji je s vremenom postao Konjički klub Trajbar Team”, kaže nam gospođa Maja Trajbar.

Osim što je voditeljica Kluba, ostvarila je i zavidnu karijeru u preponskom jahanju. Kao članica reprezentacije briljirala je na domaćim i međunarodnim natjecanjima, bila juniorska prvakinja Hrvatske, dvostruka prvakinja Hrvatske u kategoriji amazonki, ekipna prvakinja na Balkanskom prvenstvu, a osvojila je i Grand Prix u Budimpešti. Danas trenira djecu u preponskom i dresurnom jahanju, mališani je obožavaju, a ona svoj posao ne bi mijenjala ni za što na svijetu.

Sestra Željka i ona još kao djevojčice počele su jahati na Hipodromu Zagreb, gdje su imale prve konje, koji su im u početku bili isključivo ljubimci. ”Nisu to bili sportski konji, a kad su se u jednom trenutku svi rekreativni konji poput naših morali izmjestiti zbog poslovne politike koja je nalagala da na hipodromu smiju ostati samo sportska grla, naša Zagi, koja je ime dobila po maskoti Univerzijade 1987., stigla je u Zaprešić. Zbog nje smo na livadi koju je kupio moj otac prvo sagradili malu štalu, u kojoj je Zagi boravila s još dva ponija, a onda smo s vremenom podignuli i drugi, veći objekt. U tome nam je puno pomogao i tadašnji gradonačelnik Zaprešića, gospodin Vinko Morović, koji je prepoznao potrebu Grada, ali i Zagrebačke županije općenito za jednim takvim klubom”, priča Maja.

Naravno, u međuvremenu su se pojavili i drugi privatni konjički klubovi, no Trajbar Team poseban je po tome što je uspio zadržati impresivnu notu intimnosti, lijepo uređen ambijent koji ostavlja bez daha, a jako puno truda ulaže se i u sam razvoj sportskog kluba. Bez sumnje, ovo idilično mjesto puno je više od dobre ugostiteljske priče. ”Nekad je vrlo izazovno sve to držati skupa, ugostiteljstvo, sport, konje, vjenčanja, ali pažljivo biramo tim ljudi koji će postati dio našeg kluba. Bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće, oni su nam velika potpora i vjetar u leđa, pokretačka sila zbog koje je Trajbar Team održiv i nadaleko poznat po visokom standardu”, govori Maja.

Klub trenutačno imamo 36 konja, uglavnom sportskih. Većinom su to njemačke pasmine, a što se tiče disciplina kojima se bave, u pitanju su dresurni konji i preponaši. No ono čime se Trajbar Team osobito ponosi jest čuvena škola jahanja, u kojoj imaju i konjiće koji služe upravo toj svrsi. Njih jašu djeca pa su isti zato nešto nižeg rasta i slabije konstitucije. No to ipak ne znači da se školu jahanja smije shvatiti olako. Naravno, napredak polaznika ovisi o njihovim motoričkim sposobnostima i samom tempu dolazaka na satove.

”Netko tko u dužem razdoblju odradi deset sati slabije će naučiti od djece koja dolaze u naš kamp pa svakodnevno jašu. Koliko god netko možda misli da to nije pravi sport, za jahanje treba pripremiti muskulaturu, ono zahtijeva dobru fizičku pripremljenost i koordinaciju pokreta, mišićnu, ali i mentalnu snagu. Strah također usporava napredak, koji je u svakom slučaju individualan i zato je teško reći koliko će nekome vremena trebati da nauči jahati”, objašnjava nam Maja.

Konjički klub Trajbar Team ima i svoj kamp, koji se održava za vrijeme praznika i to u dvije opcije, sa spavanjima i bez njih, tj. djeca mogu birati između poludnevnog ili cjelodnevnog boravka. Polaznici uglavnom imaju između šest i 16 godina, a mnogi od njih u kamp se vraćaju iz godine u godinu. ”Uvijek se lijepo družimo, super zabavljamo i nikad nam nije dosadno. Mi smo zapravo jedna velika obitelj, pravi pravcati tim”, kaže voditeljica Konjičkog kluba Trajbar Team.

Jahanjem se, dodaje, bave i njezine kćeri te nećakinje, koje su vrlo uspješne i na međunarodnom nivou. S najsuvremenijim kompleksom u Hrvatskoj i više od 300 aktivnih članova, Trajbar Team jedan je od vodećih promotora konjičkog sporta u Lijepoj našoj, a natječe se u dvije sportske discipline, dresurnom i preponskom jahanju. Tako ih od 11. do 13. srpnja čeka Prvenstvo Hrvatske u dresurnom jahanju 2025., a 21. rujna Finale Croatia CUP-a u dresurnom jahanju 2025., jednodnevno natjecanje u kojem će se predstaviti najbolji parovi iz Hrvatske i prijatelji iz susjednih zemalja. Osim popularizacije samog sporta, svrha natjecanja je i priprema jahača za međunarodna natjecanja.

”U jahanju se savršeno ogleda ljubav prema životinji s kojom treniraš. To je sport u kojem ne možeš biti sam, uvijek ovisiš o svom partneru, o svom konju, a kroz brigu i predan rad razvijaju se posebna povezanost i bliskost koje ti ne može pružiti niti jedan rekvizit, barem ne na isti način, tako ja to doživljavam”, zaključuje Maja Trajbar.

Sadržaj je nastao u suradnji s Turističkom zajednicom Zagrebačke županije i pripremljen je u skladu s najvišim profesionalnim standardima Putnog Kofera.