Posjetili smo talijanski grad koji ‘visi s litice’: ima bezbroj vidikovaca, a na ulicama žive glazba i poezija

Bijele i žućkaste kuće koje stoje na strmoj litici nad morem izgledaju kao da prkose gravitaciji. Između njih je isprepleten labirint malih uličica, a u podnožju stijena krije se slikovita plaža. Sve je to Polignano a Mare, sve popularnija destinacija u talijanskoj pokrajini Apuliji. Posjetili smo ga nedavno i uvjerili se da stvarno izgleda kao na fotografijama. Ima prekrasnu vizuru, uličice odišu talijanskim šarmom, a svakih nekoliko koraka nailazili smo na novi vidikovac s prekrasnim pogledom.

Sigurno ste nekad zapjevali “Volare”, pjesmu originalnog imena “Nel blu dipinto di blu”, koja je mnogima postala sinonim za talijansku opuštenost. Domenico Modugna, pjevač koji ju je otpjevao i koji je koautor stihova, rođen je upravo u mjestu Polignano a Mare i lako je zamisliti da je u bijelih kućama i stijenama nad morem pronašao djelić inspiracije za eurovizijski hit iz 1958. godine koji se i danas rado pjevuši.

Modugni je u rodnom mjestu posvećen spomenik s pogledom na more, a u uličici u kojoj ispisani stihovi njegove najpoznatije pjesme uživali smo u kavi i slasnom talijanskom doručku. Nije Modugna jedini zbog kojeg se Polignano a Mare naziva gradom poezije. Njegove su uske uličice, naime, ukrašene i stihovima lokalnog umjetnika Guida Il Flâneura

Polignano a Mare je star više od 2000 godina. Iako na prvi pogled nema nekih velikih povijesnih i kulturnih znamenitosti, svaka njegova kuća i kamen čuvaju neku uzbudljivu priču.

Jedna od najpoznatijih znamenitosti je plaža Lama Monachile, smještena između visokih stijena. Plaža je prilično mala pa nam je sredinom listopada bilo teško zamisliti kakva se gužva na njoj stvori u ljetnim mjesecima. Najljepši pogled na plažu i stijene pruža se s Ponte Borbonico, mosta iz 19. stoljeća na kojem je za našeg boravka više turističkih skupina pjevalo „Volare“.

U starom grada nalazi se i crkva Santa Maria Assunta, te Pino Pascali muzej, jedini stalni muzej suvremene umjetnosti u Apuliji. No najveća su atrakcija vidikovci, male terasice koje se nižu jedna za drugim i sa svake se pruža novi, lijepi pogled na more i grad.

Stijene na kojima grad ponosno stoji kriju i brojne morske špilje, koje je najbolje istražiti na izletu brodom ili kajakom, koje možete unajmiti u mjestu. U najpoznatijoj špilji, Grotta Palazzese, čak je smješten i restoran u kojem možete objedovati u zaista jedinstvenom ambijentu.

Naravno, to je iskustvo prilično skupo pa smo ga mi ovog prilikom preskočili. U brojnim malim lokalima, restorančićima i tavernama u gradu možete uživati u okusima talijanske i apulijske kuhinje. Od tjestenine, preko svježih plodova mora sve do tradicionalnih deserata poput pasticciotta, cijela je Apulija raj za gurmane.

Nakon tri dana istraživanja Apulije, tijekom kojih smo obišli Bari, Monopoli, Alberobello i Materu (koja pripada susjednoj regiji Basilicata), morali smo primijetiti da je Polignano od svih navedenih najskuplji. U jednoj maloj suvenirnici pola kilograma tjestenine prodavalo se za 7 eura, na glavnom trgu za sendvič je bila istaknuta cijena od 15-ak eura.

Kako su cijene u ostatku regije niže nego u Hrvatskoj, Polignano je iskočio kao iznimka, barem na najužurbanijim turističkim lokacijama. No za kratki posjet, istraživanje i piće na jednoj od terasa s pogledom svakako bi ga preporučili.