Proveli smo dan na otoku bez ceste i trgovina na koji lokalci desetljećima bježe od gužve i turista: “Nema luksuza, ali ništa nam ne fali”

Svega osam minuta vožnje sad već kultnim brodom Odisej potrebno je Puležanima da u vrijeme ljetnih mjeseci pobjegnu od prekomjernih vrućina i gradske vreve. Njihov bijeg naziva se otok Veruda, poznatiji kao Fratarski otok. Ondje nema ceste, nema trgovina… Samo priroda, more, društvo i najosnovnije potrepštine za život.

Smješten je u zaljevu Veruda, neposredno do marine Bunarina, odakle Odisej tijekom ljetnih mjeseci na svaki puni sat od 9 do 21 razvozi posjetitelje, ali i sve one koji cijelo ljeto odluče provesti na otoku. Naime, ondje se nalazi veliki kamp čija mjesta budu rezervirana već u ožujku. Mnogi stanovnici Pule i okolice ondje borave od početka pa skoro do kraja ljeta, dok god plovi Odisej (ove sezone od 13. lipnja do 7. rujna), a mnogi od njih imaju i svoje barke pa ne ovise o redu vožnje.

Jedan od posjetitelja je Aleks, koji sa svojom obitelji na Fratarski otok dolazi već 17 godina. Prvi put je došao iz radoznalosti jer ga je zanimalo kako će izgledati boravak u kampu na otočiću. Od tada je svako njihovo ljeto “rezervirano” za kamp, gdje vrijeme provode s prijateljima od kojih su mnoge upoznali upravo ovdje. S njima su sjedili i pili kavu u hladu unutar svog kampa, gdje smo ih zatekli. Vidno raspoloženi i opušteni, ispričali su nam svoje doživljaje s boravka na Fratarskom.

“Prvi put smo došli s malim šatorom u koji stanu tri osobe. Nismo imali puno stvari, samo nas je zanimalo hoće li nam se to svidjeti. Naravno, odgovaralo nam je pa smo iz godine u godinu počeli kupovati veće šatore, kuhinju, stol, stolice… Počnete se širiti jer vam je potrebna komocija, posebice jer smo mi ovdje cijelo ljeto”, ispričao nam je Aleks koji s obitelji na otok dođe u lipnju, odmah prvi vikend po otvaranju, a ponekad u kontinuitetu ondje budu i po dva – tri tjedna.

On je iz Pule, ima svoju barku, a s njim obavezno dolazi i ostatak obitelji. “Kada radimo, poslije posla dolazimo na more, a vikendom uvijek prespavamo. Tada bude najviše ljudi. Za vrijeme godišnjeg, po dva tri tjedna budemo tu cijelo vrijeme”, priča nam Aleks kojeg smo upitali što za njega predstavlja Fratarski otok.

“Maknemo se jer nam je ovdje ljepše, mirnije i hladnije. U gradu je vreva, toplo, asfalt i sve je užeglo. Ovdje ipak u borovoj šumici ima zraka, more je blizu. Ujutro odete otplivati dok nema gužve i vratite se u kamp, pojedete nešto, kasnije opet do mora i onda glavna atrakcija – roštiljanje. Inače, 80 posto obroka nam je hrana na roštilju. I popodne ponovno kupanje, a navečer druženje s ekipom. Većinom se tu svi poznajemo i uvijek je druženje kod nekoga”, ispričao nam je Aleks.

U šetnji otokom sreli smo Franku i Luciju, osnovnoškolke koje ondje borave sa svojom obitelji cijelo ljeto. Kažu, grad i škola im ne fale. Ovdje imaju sve što im je potrebno. “Najviše volimo roniti pa prodavati školjke. Kupamo se, idemo na sup, igramo se, jako volimo biti ovdje. Malo budemo tu pa malo idemo doma. Možda ćemo ovaj cijeli tjedan biti tu na Fratarskom pa će nam biti zabavno i lijepo”, ispričala nam je Franka.

Otok posjeduje sve najbitnije za ugodan boravak: sanitarni čvor, pitku vodu, mali bistro, prostor za zabavu i rekreaciju… Ništa luksuzno, ali zato prirodno, opušteno i baš onako kako treba biti. Ondje nema trgovine, od hrane je dostupna samo ona brza, te piće (ne prevelika ponuda) i sladoled. Zbog toga, ali i iz gušta, većina ljudi koja ovdje dolazi, bilo na duže ili samo na vikend, donosi svoju hranu za roštilje koji su postavljeni po otoku. Mi smo ih obišli baš u vrijeme priprema za ručak i vidjeli svašta, od klasičnog mesa za roštilj, pa do povrća i ribe, najčešće orada i brancina, te škampa. Ekipa je opuštena, svi su veseli, a i rado će i drugima pomoći u pripremi.

Još nešto što je nemoguće ne primijetiti je velika odgovornost, posebice u ove sušne dane. Na sreću, za sada nije bilo požara, a sigurno se dio razloga krije i u postupanju gostiju Fratarskog prema prirodi. Otpad se odvaja i dobro se pazi na odlaganje lako zapaljivih stvari, pa tako i nakon roštilja ili, primjerice, pušenja. Treba imati na umu da ugodan boravak na otoku, prije svega, omogućuju borova šumica i čisto more.

Na otoku smo proveli jedan dan za vrijeme toplinskog vala i ekstremno visokih temperatura zbog kojih su mnoge plaže, ali i centar Pule, bili pusti. Ipak, na Fratarskom otoku vrvjelo je ljudima, more i prirodni hlad učinili su svoje te omogućili snošljivo podnošenje vrućina, za razliku od gradskog užeglog betona među kojim je u ovakvim uvjetima nemoguće obitavati. I to je jedna posebnost i prirodni dar koji ljudi koji ovdje dolaze itekako znaju cijeniti.

Šuma na otoku živi je dokaz važnosti bujnog zelenila u vrijeme snažnog globalnog zatopljenja. S morem modre, bistre boje i plažama koje grle otok površine nešto više od 190.000 četvornih metara, Fratarski i zaslužuje biti njegovan, poštovan i zaštićen.

A osim što desetljećima okuplja generacije Puležana, Fratarski otok iza sebe nosi i vrijednu povijesnu priču. Kako smo spomenuli na početku, iako je riječ o otoku Veruda, ipak je “Fratarski” njegovo zaštitno ime. Dobio ga je prema fratrima koji su ondje u 18. stoljeću osnovali samostan Sv. Marije koji je bio zatvoren za vrijeme desetogodišnje vladavine Napoleona u Istri. Tek su se 1920. godine Franjevci vratili u Pulu te osnovali Samostan Sv. Antuna Padovanskog koji se danas uzdiže iznad pulske Arene. Crkva Sv. Marije još uvijek se nalazi na otoku, ali je zatvorena te u njezine odaje nije moguće doći.