Kako danas izgleda život u Osijeku? Razgovarali smo s legama i saznali zbog čega je njihov grad poseban

Život u Osijeku danas: krenimo s legama u obilazak istočne Hrvatske!
piše Putni Kofer

Hej, lega! Nemojte se iznenaditi ako vas u najvećem gradu istočne Slavonije tako nazove prijatelj, prolaznik ili čak obični neznanac. U Osijeku su svi lege, a ta riječ označava toplinu, prisnost, neku privrženost koja je toliko karakteristična za cijelu Slavoniju. A što bi vam lege rekle kako izgleda život u njihovom gradu danas? Kako bismo provjerili razmišljanja Osječana odlučili smo s njima razgovarati te saznati zbog čega je njihov grad poseban i jedinstven. Osječanka Marina Hunjadi ima 38 godina, strastveni je ljubitelj fotografije i mama mladog sina te, kako kaže, velika zaljubljenica u svoj grad. Iako Osijek više nije isti grad kao što je bio nekada, i dalje je to grad s dušom, idealan za obitelj, u kojem nema stresa i u koji je svatko dobrodošao.

TVRĐA I KOPIKA POZNATI SIMBOLI GRADA, MJESTA DRUŽENJA I STVARANJA LIJEPIH USPOMENA

Priča o Osijeku neizostavno počinje u Tvrđi, najpoznatijem simbolu grada. U svako doba dana Tvrđa živi i puna je mladosti i studenata jer se u samom srcu ove kulturne i zaštićene građevine nalazi nekoliko škola i fakulteta, gradska uprava, samostan, Muzej Slavonije… Sve što se u godini događa je tamo – kultura, povijest, zabava, sajam antikviteta i starih rukotvorina, gastro užici i sjedinjavanje svih Lega. Iako je izgrađena kao obrambena tvrđava s ciljem sprječavanja turskih napada, ova je monumentalna građevina sve do danas ostala centar života u Osijeku.

No, ako pitate lege, ono što je za građane grada Splita Riva, to je za Osječane ipak popularno kupalište Kopika – mjesto okupljanja, druženja, razmjene iskustava, uspomena, razgovora. Moglo bi se reći središte kulturnog, političkog i društvenog života svih građana. Čim temperature u prosjeku dosegnu oko 30 Celzijevih stupnjeva, omiljeno kupalište na Dravi budi nostalgiju i oživljava duh grada koji se posve izgubi tijekom ostatka godine.

Kako izgleda život u srednjoj Bosni? O zaboravljenom gradu Varešu pričaju njegovi stanovnici

ŽIVOT U OSIJEKU: GRAD PRISTUPAČNIH I SRDAČNIH LJUDI KOJI SU UVIJEK SPREMNI POMOĆI

U ljetnom periodu Kopika na obale Drave izvuče i staro i mlado te na nekoliko mjeseci postane centar Osijeka. Grad živi punim plućima tijekom srpnja i kolovoza, a u ostatku godine ništa se ne događa. ‘Jednostavno za nas domaće u gradu nema nikakvih sadržaja tijekom jeseni, zime i proljeća. No, unatoč nedostatku događaja tijekom cijele godine, Osijek je miran grad, idealan za obiteljski život. Svi oni koji su s obitelji posjetili ovaj slavonski biser, vidjeli su da je to grad za djecu, grad s dušom u kojeg se svi lako zaljube. Njegovi sugrađani su širokogrudni, a ta naša duša slavonska obasja sve!’

Stanovnici Osijeka su veoma dragi, srdačni i pristupačni ljudi, koji vas neće ostaviti ravnodušnim sa svojim šarmom i toplinom. Rado će vas prihvatiti, ponuditi što treba i odvesti. Ljude najviše očara to što je Osijek veliki grad, a zapravo treba malo vremena da stignete s jednog kraja grada na drugi, bez prevelikih gužvi kao u drugim velikim gradovima. ‘Ima svega, nema buke, nema užurbanosti, nema prometa. I to je velika prednost ovog grada, imaš sve što ti treba i sve ti je na dohvat ruke.’

DVORAC MAČKAMAMA – ZANIMLJIVE PRIČE KOJE KRUŽE DESETLJEĆIMA MEĐU STANOVNICIMA GRADA

Osijek je jedan od rijetkih gradova iz kojega automobilom za samo sat vremena možete doći do čak tri državne granice – s Mađarskom, Srbijom te Bosnom i Hercegovinom. Iako turistički nedovoljno razvijen, grad obiluje raznim znamenitostima i atrakcijama te zanimljivim pričama. Jedna od poznatijih priča među Osječanima je ona o Paulini Hermann, udovici osječkog veletrgovca Dragutina Hermanna, koja je početkom 20. stoljeća dala srušiti majur (kompleks gospodarskih zgrada) te sagradila vilu s perivojem, koju lege nazivaju ‘Dvorac Mačkamama’. Naime, taj naziv vila je dobila zbog izuzetne naklonosti vlasnice prema mačkama, a među starijim Osječanima i danas kruže priče kako je Paulina imala velik broj mačaka u vrtu, ali i jednog strašnog tigra.

Stogodišnjaci otkrili recept za dugovječnost! Tajna je u ove tri namirnice koje svi volimo

Druga pak priča govori o osmom svjetskom čudu koje se nalazi u Osijeku. Naime, u doba ratnih pohoda Osmanlija prema Zapadu, u gradu na Dravi je bilo potrebno izgraditi most kako bi Osmanlijama osigurali prometnu vezu s Budimom. Za to se je pobrinuo Hamza-beg koji je u 17 dana, koristeći 25.000 ljudi završio izgradnju glasovitog Sulejmanovog mosta. Bio je to most kakav, doista, nigdje nije postojao u Europi te su ga nazivali (osmim) svjetskim čudom.

U OSIJEKU SE NEKOĆ BOLJE ŽIVJELO, GRAD JE VRVIO DOGAĐAJIMA, A PROSLAVU PRVOG MAJA PAMTE SVI

Iako je grad prepun zanimljivih priča koje tek trebaju biti ispričane, muzeja, kulture, znamenitosti i parkova, mladi danas ipak iseljavaju, a prema riječima starijih Lega, u Osijeku se nekoć ipak bolje živjelo. ‘Bake kažu da su imali puno više vremena za obitelj, a radno vrijeme je bilo drugačije. Njima je nepojmljivo da radim do deset navečer. Puno vremena se provodilo s djecom i stres kao takav uopće nije postojao’.

Danas stariji ljudi s posebnom radošću u očima pričaju o Korzu i Kapucinskoj ulici kao mjestima događanja i druženja. Organizirali su plesnjake u sklopu studentskog centra, a kultna Rupa, mjesto gdje se svirala dobra glazba (i pilo hladno pivo), i danas mnogima izaziva emocije. ‘A tek proslave prvog maja – svi ih pamte! Na obali Drave su se dizali šatori, kuhao se grah i pekli janjci. Pjevalo se od jutra do mraka, i žao mi je što takvo nešto moje dijete nije doživjelo’.

Postoji li recept za sreću? Evo kako žive na otoku na kojem 90 posto ljudi tvrdi da je sretno

Stanovnici Osijeka navikli su živjeti u gradu koji je bogat manifestacijama, kojih danas više nema. ‘Zadnjih godina ništa se ne događa, a ne znam zašto je to tako. Nitko ne brine o nama i sve što je dobro se otkazuje. Osijek i danas ima sve, ali to ljudi ne prepoznaju. Gastro užici, izleti po Baranji, prema Vukovaru i Iloku… Imamo prelijepa mjesta za turizam, imamo ljepote i povijest, no sadržaji se ne iskorištavaju dovoljno. O baranjskim i slavonskim specijalitetima pričaju svi, a malo tko ih je probao. Jedan od razloga zašto je situacija takva leži u činjenici da je Osijek prometno izoliran. Nemamo dobru povezanost s ostatkom države, željeznički kolodvor je katastrofa i izgleda kao iz hororaca. Nije povezan s drugim odredištima, a infrastruktura je grozna. Linija vlakom postoji samo do Zagreba, a prije smo imali veze prema Rijeci, Splitu i cijeloj Europi.’

OSIJEK JE U PROŠLOM STOLJEĆU BIO PRAVI MALI INDUSTRIJSKI DIV

Unatoč brojnim nedostacima, Marina je i dalje poprilično nasmijana, optimistična i lokal-patriotski nastrojena, a za svoj grad kaže da ga nikada ne bi napustila. S posebnim žarom nam priča o stoljetnoj tradicija osječkog diva Saponia koji je s radom krenuo krajem 19. stoljeća. Kupovinom njihovih proizvoda u svom kućanstvu želi pridonijeti industriji Osijeka koja godinama izumire.

Osječka mljekara nekoć je bila jedan od sinonima grada koji je na prijelazu između 19. i 20.stoljeća bio pravi mali industrijski div. U gradu je tada radilo tridesetak velikih tvornica te je bio industrijska sila na čijem teritoriju je poslovalo tisuću obrtnika te preko 100 restorana i kavana.

‘Imala sam priliku u mladosti otići iz Osijeka, no tu su naši korijeni, roditelji, ulice iz djetinjstva, poznati i voljeni dijelovi grada koji imaju dušu koja nama puno znači. Voljela bih da se za djecu organiziraju radionice, da se malo više vremena posveti starijim osobama koji su i tako nemoćni. Svima nama fale manifestacije, događanja i koncerti da se družimo, da povedemo djecu i da se opet zajedno veselimo. Fali nam nešto što će nas ponovo povezati, što će nas izvesti van iz kuća, poslova, računala i natjerati da budemo skupa’.

UNATOČ NEGATIVNOM TRENDU ISELJAVANJA I PROPADANJU INDUSTRIJE, OSJEČANI SU I DALJE TOLERANTNI TE OKRENUTI BUDUĆNOSTI

Godinama smo svjedoci negativnog trenda iseljavanja iz Hrvatske, a posljednjih mjeseci sve češće možemo čuti glasne inicijative i vapaje koji dolaze iz Osijeka kako bi se zaustavilo iseljavanje mladih. Četvrti najveći grad prema broju stanovnika u Hrvatskoj već nekoliko godina napušta veliki broj mladih u potrazi za boljom budućnošću. No, kao što možemo primijetiti iz razgovora, potrebno je samo malo ulaganja, razumijevanja od strane gradskih vlasti i inicijativa koje bi pružile bolji život.

‘Taj naš tijek, to naše plovljenje i življenje… Ej Lega, kako ćemo – lako ćemo… Nismo kao Dalmatinci, fjaka, nego Lega, nema frke, možemo i idemo! Ponekad smo ljuti i frustrirani, ali taj grad smiruje. Fali nam druženja, možda nam fali malo pomoći i razumijevanja od grada jer nisu to neki veliki novci koji bi pokrenuli stvari nabolje. Prošli smo i rat, ali i dalje vjerujemo u bolje sutra. Mi jesmo lokalpatrioti, slavimo sve domoljubne praznike, ali nismo podijeljeni. Osječani su tolerantni i okrenuti budućnosti. Ako gledamo u prošlost, tamo ćemo i ostati. Nama je bilo dovoljno to što smo sebe obranili i nismo pali, duša slavonska, nismo zlopamtila, mi oprostimo i idemo dalje. Ne stavljamo težinu na prošlost!’

Lokalna ruta je novi projekt Putnog Kofera u sklopu kojeg ćemo razgovarati s ljudima iz naše okoline te donositi reportaže o njihovoj svakodnevici: što danas rade mladi, a što stariji, kako je izgledao život njihovih baka i djedova, druženjima, događanjima, običajima, problemima s kojima se susreću te brojnim zanimljivim pričama i legendama!

PODIJELI: