Do najljepših plaža na svijetu ne stiže se taksijem, nego brodom koji ima rep! Turisti ih obožavaju, a zvuče kao traktori

Pogled lijevo pa desno. I na jednoj i na drugoj strani visoke, impresivne vapnenjačke klisure. Pod nogama bijeli pijesak i stope stotina drugih ljudi koji su tog dana kročili u komadić raja. Ispred tirkizna pučina, a na njezinu samom početku, u prozirnom plićaku, drvena ‘vojska’. Poredani jedan do drugog, nasukani na fini pijesak, tzv. longtail (dugorepi) brodovi, svaki ukrašen svojim brojem i šarenim tkaninama na pramcima… Upravo njima brojni su turisti došli na slavni Railay, jednu od najljepših plaža na svijetu. Upravo oni će ih, jedan po jedan, kako se napune, odvesti u Ao Nang, turističku košnicu tajlandske provincije Krabi…

Oni, tzv. longtail brodovi, jedan su od najslavnijih simbola Tajlanda, pogotovo juga te zemlje. Upravo njih vidjet ćete često na razglednicama iz te zemlje. No, ne samo na razglednicama. Svojedobno sam i sama slagala puzzle s tim motivom koje sam dobila na poklon. A sada sam se i vozila jednim od njih, upravo do spomenute plaže.

Bila je to glasna vožnja, ponekad prekidana kapljicama vode kad bi brod zasjekao valove. Trajala je 15-ak minuta. I bit će samo jedna od mnogih na tom putovanju. Naime, ako ste na jugu Tajlanda oni će, neminovno je, postati dio vašeg putničkog iskustva, bilo da idete na izlete ili putujete na neki od otoka. Naravno, postoje brže i modernije opcije prijevoza, no vožnja tradicionalnim longtailom, iako nešto sporija, ipak je nešto što se ne propušta.

Susret s longtail brodom na jugu Tajlanda gotovo je, usudila bih se reći, neizbježan. Oni su okosnica tamošnje ribarske industrije, ali služe i kao ključna poveznica između kopna i tamošnjih otoka, ali i otoka međuosobno. Jedan su i od glavnih vidova prijevoza brojnih turista u tom dijelu zemlje, za izlete, u smislu vodenih taksija, ali i kao plovilo koje možete unajmiti na jedan dan.

Neizmjerno su bitan dio tamošnje kulture i identiteta. Neobični su i ne baš najelegantniji na svijetu. No, opet su, s druge strane, posebni i izrazito fotogenični. Originalno im je ime ‘reua hang yao’. Dolaze u različitim dimenzijama. Mi smo se vozili, osim ‘standardnima’, i većima, na izlete, pa čak i onima koji su imali ulogu trajekta. U prosjeku teže do dvije tone, a maksimalna im je duljina 30 metara. Mogu razviti brzinu do 15 čvorova i prevoziti do 50 putnika.

Najfascinantniji dio samog broda, i najneobičniji, vjerojatno je njegov pogonski sustav. Naime, na krmi se nalazi, potpuno otkriven pogledima, veliki motor te dugačka ‘šipka’, odnosno propelersko vratilo. Ona ima i do dva metra, a i više, a osoba koja upravlja brodom ponekad, kako bi je izvukla ili okrenula, mora ‘nasjesti’ na nju cijelom svojom težinom. Zahvaljujući takvom dizajnu, to plovilo ima veliki prostor za manevar što puno znači u tajlandskim vodama, često plitkim, s uskim kanalima i prolazima. Upravo po toj svoj karakteristici dizajna brod je dobio i ime ‘dugorepi’ (‘long’ u prijevodu dugi, ‘tail’ rep).

Ti tradicionalni tajlandski brodovi inače se izrađuju od drveta ili bambusa. Umijeće izrade prenosi se s generacije na generaciju, a kao motori često se koriste prilagođeni motori automobila ili pak kamiona. Zahvaljujući tome lako ih je popravljati i relativno su jeftini. Postoje određene razlike ako se radi o ribarskom ili pak putničkom longtail brodu, a na ovom potonjem putnike od sunca štiti tenda. U slučaju lošeg vremena ili kiše s tende se spušta i plastična zaštita. Uobičajeni manji ‘putnički’ longtail brodovi mogu primiti od 6 do 8 putnika.

Posebna je priča i sam pramac broda, ukrašen cvijećem i tkaninama u različitim bojama, ponekad i onima tajlandske zastave. Ti ukrasi znače dar i izraz poštovanja prema božanstvu pod imenom Mae Ya Nang, takozvanoj čuvarici brodova i putovanja. Darovi joj se prinose kako bi se osigurala sigurna plovidba ili pak dobar ulov. Mnogi vlasnici brodova taj dio broda smatraju i ‘Budinom glavom’, koju prilikom porinuća broda, blagoslivlja i sam budistički redovnik.