Plemići su ga obožavali: ovo dalmatinsko mjesto s tirkiznim morem i prekrasnim plažama ima sve za savršen ljetni odmor

Hrvatska obala Jadranskog mora sa svojim čarobnim otocima spada u najrazvedenije na svijetu. Njezine netaknute ljepote teško je opisati riječima, a potraga za idealnom ljetnom destinacijom može biti itekako izazovna. Nije lako izabrati između toliko povijesnih gradova i nerazvikanih malih dragulja, no mi smo se ovaj put odlučili za pitoreskno naselje Sveti Filip i Jakov. Ako vas zanima što sve ondje vrijedi posjetiti, vodič vam donosimo u nastavku teksta!

Smješteno točno između Zadra i Biograda na Moru, gleda na Galešnjak, otočić u obliku srca koji leži u Pašmanskom kanalu, a krase ga tirkizno more, prekrasne plaže i slikoviti zaljevi. Ovaj dalmatinski biser neodoljivog šarma nekoć je bio omiljeno odmaralište zadarskih plemića, osobito obitelji Borelli. Svi oni u svojim raskošnim ljetnikovcima s impresivnim perivojima ugošćivali su imućne prijatelje i uglednike, predstavljajući preteču današnjim vikendicama i turističkim objektima.

Kuća Borelli s arboretumom danas je zaštićena prirodna baština i turistička atrakcija naselja, a sam park Borelli, koji čuva mnoge egzotične biljke, predstavlja iznimno vrijedan hortikulturni spomenik. A tu je i glavna plaža, koja se proteže duž cijelog centra i savršena je kombinacija pijeska, šljunka te kamena, što je čini idealnom za uživanje u morskim radostima. Osim toga, Sveti Filip i Jakov može vam biti odlična polazišna točka za razgledavanje Nacionalnih parkova Krka, Kornati, Plitvice i Paklenica, ali i obilazak prekrasnih gradova kao što su Zadar, Biograd, Primošten te Šibenik.

Još prije 3000 godina na području današnjeg Svetog Filipa i Jakova postojalo je maleno liburnsko naselje, o čemu i danas svjedoče brojni tragovi u suhozidima te na grobnim gomilama. U 1. stoljeću Rimljani su ondje za svoje islužene vojnike (veterane) izgradili gospodarska imanja i ladanjske vile. A kad je hrvatski kralj Krešimir IV. 1059. osnovao benediktinski samostan sv. Ivana u Biogradu na Moru, darovao mu je i svoj kraljevski dvorac Rogovo s pripadajućim zemljišnim posjedima.

Samo mjesto Sveti Filip i Jakov nastalo je upravo na temeljima srednjovjekovnog naselja Rogovo i to kako bi bogata benediktinska opatija dobila prirodan izlaz na more. Spomenuto Rogovo u to vrijeme imalo je manji kaštel Dvorine sa zidinama i impresivnom kulom, koja je stajala na nekadašnjem raskrižju starih srednjovjekovnih puteva. Ostaci Dvorina i danas su sačuvani, a možete ih pronaći uz kolnik ceste koja iz Svetog Filipa i Jakova vodi do obližnjeg sela Sikovo.

Nakon što su Turci u Ciparskom ratu, koji su od 1570. do 1573. vodili protiv Mletačke Republike, osvojili Rogovo, Dvorine su razorene, no Osmanlije ih kasnije dograđuju za potrebe svoje carine i stražara. Krajem 17. i početkom 18. stoljeća uslijedilo je protjerivanje Turaka iz Dalmacije, a te iste Dvorine gube na svojoj važnosti i vrlo brzo bivaju napuštene. U nekadašnjem selu Rogovo, na brdu iznad Svetog Filip i Jakova, osim ostataka kaštela, pronaći ćete i odlično očuvanu ranoromaničku crkvu sv. Roka iz 11. stoljeća, koja je svrstana u drugu kategoriju spomenika kulture.

U 17. stoljeću u Svetom Filipu i Jakovu nastala je legenda o lijepoj pastirici Stani, koju su, dok se sa stadom ovaca vraćala s ispaše, oteli janjičari i odveli u u dvore mladog Durak-bega u susjedno naselje Vranu, što je, prema vjerovanjima lokalnog stanovništva, uzrokovalo Kandijski rat između Mletačke Republike i Turske, koji je trajao od 1645. do 1647. godine.

Kad su se Stanine ovce iz Rogova same vratile u Sveti Filip i Jakov, mještani su krenuli u potragu za lijepom pastiricom, koju je Durak-beg već bio prodao jednom dervišu u Zemunik. Nije on mario za Stanu, ali njezinom otmicom htio je isprovocirati ratni sukob na samoj granici Mletačke Republike i Osmanskog carstva. A nakon pogibije mladog Ivalelića iz Svetog Filipa i Jakova, objavljen je poziv na krvavu osvetu, što je vrlo brzo preraslo u veliki Kandijski (ili Kretski) rat. Ovu legendu pod naslovom ”Svetofilipjanska legenda o pastirici Stani” u knjizi ”Sto najljepših legendi iz hrvatske prošlosti” zabilježio je Tomislav Đurić.

Većina današnje stare jezgre Svetog Filipa i Jakova nastala je u 17. stoljeću, a ulazom u istu dominira kaštel u koji je uzidan grb rogovoskog opata. Iako se spominjala još u 16. stoljeću, crkva sv. Mihovila stradala je u jednom od turskih ratova, a nova sa zvonikom, kakvu znamo i dan-danas, podignuta je 1707. godine. Bogata filipjanska povijest uklesana je u svaku kamenu kuću i usku uličicu ovog mjesta, možda je baš ovo ljeto pravo vrijeme da je istražite i zaljubite se na prvi pogled!