Ovo je najluđa vožnja redovnom brodskom linijom na Jadranu: kapetan nakon ukrcaja svima dijeli vrećice za povraćanje

Službeno ime: Državna brodska linija broj 612. Od milja: Pruga. Zvuči tako nevino i ničim ne otkriva o kakvoj se ludoj vožnji radi! Tisuće turista plaća skupo izletničke brodove kako bi s otoka Visa, iz prekrasne Komiže, stigli na Biševo i razgledali Modru špilju, a mnogi od njih ne znaju da su ta dva otoka povezana redovnom linijom za koju karta stoji tek par eura. Više zbog avanture, a ni ušteda nam nije bila mrska, i mi smo se tako uputili prema Biševu. Tu vožnju od 45 minuta nećemo brzo zaboraviti!

Za početak, ideja je izvrsna. Redovna linija vozi do Mezuporata, gdje se izlazi za Modru špilju, pa nastavlja do Salbunare i Porata. Kreće ujutro u 9 i istim se putem vraća popodne u 17. Putnici s Pruge u Mezuporatu ne trebaju na kraj reda za kupovinu karata za Modru špilju, već ravno s broda idu na blagajnu i ukrcavaju se na prvi sljedeći čamac.

Nakon obilaska špilje, mogu koristiti besplatan prijevoz električnim autićem do Centra za posjetitelje u unutrašnjosti otoka, a nakon obilaska laganom se šetnjom od nekih pola sata spustiti na prekrasnu plažu Porat i tamo uživati u kupanju dok ne stigne brod za povratak. Da ponovo idemo, ponovili bi cijeli izlet od prvog do zadnjeg trenutka! Unatoč toj vožnji o kojoj je zapravo ovaj tekst…

Na stranicama Nautičkog centra Komiža, koji brine o liniji, naglašeno je kako u slučaju jačeg vjetra i vremenskih neprilika brod ne može isploviti. Cijela se linija odgađa za sljedeći dan, kad se ponovo prati vremenska prognoza. Mi smo imali sreće i otplovili smo istog dana kad smo planirali.

Ukrcavamo se na vidno star, ali udoban brod, kupujemo kartu i smještamo u unutrašnji dio koji ima nekoliko klupa i stolova. S nama je nešto stranih i domaćih turista koji znatiželjno gledaju u pučinu i Komižu koju ostavljamo za sobom, i par domaćih koji znaju što ih čeka. Tek što smo isplovili, mornar obilazi salon i svakome daje papirnatu vrećicu. Za probleme sa želucem, jel. Na trenutak problijedimo i pitamo ga koriste li se vrećice često. „A da, evo baš je jučer nekom Nijemcu pozlilo,“ glasi odgovor.

Narednih 50-ak minuta bit će jasno zašto. More između Komiže i Biševa valja brod, valovi ga udaraju, a putnici su sve bljeđi. Jedan je čovjek zaronio lice u dlanove, žena se nagnula nad stol i laktom zaštitila lice, jedno dijete je počelo glasno plakati. Mene lovi čudna mješavina mučnine i glavobolje, minute se čine kao sati, a obližnje Biševo čini se dalekim poput Amerike.

Pristajemo u Mezuporat. Nitko nije povraćao. Lelujavih nogu iskrcavamo se na otok i krećemo za Modru špilju, a potom i izlet po otoku. Nije prošlo ni 10 minuta, ljuljanje Pruge već sam zaboravila. Ali trebalo se popodne i vratiti, pa smo sve još jednom ponovili.

Ova vožnja nipošto nije za ljude koji imaju problema s mučninom u vožnji ili na brodu, za one koji su plašljivi i ne vole izlaziti iz zone komfora. Ali ako vam je želudac otporan, vožnju bi svakako preporučila, i to ne samo zbog uštede od najmanje stotinjak eura za dvije osobe i svega što možete doživjeti taj dan na Biševu. Kad jednom sve završi, činit će vam se da i nije bilo tako strašno. I baš poput mene, jedva čekati povratak!