Ovo nerazvikano mjesto u srcu Istre idealno je za vikend izlet: toliko je šarmantno da ga mnogi nazivaju najljepšim na poluotoku

Dok u ljetnim mjesecima svi hrle na prekrasnu istarsku obalu, jesen je kao stvorena za istraživanje njezine unutrašnjosti. Hum, Motovun, Grožnjan, Oprtalj, Svetvinčenat, Kotli, Žminj… Svako ovo mjesto ima svoje čari, no mi vas ovaj put vodimo u pitoreskni Pićan. Smješten u samom srcu Terre Magice, okružen beskrajnim poljima i vinogradima, Pićan već na prvi pogled očarava svojom autentičnom ljepotom. Zbog iznimno bogate materijalne i nematerijalne kulturne baštine još je davne 1962. godine proglašen spomenikom kulture. Njegove kamene uličice, stare crkvice i impresivni zvonik čine ga pravim mjestom za sve koji žele spoj povijesti, tradicije i idilične prirode. Ako ove jeseni tražite destinaciju koja nudi mir, inspiraciju i dašak istarskog duha, onda je izlet u Pićan odlična ideja za vas!

Ovo bajkovito mjestašce, podignuto na brežuljku zapadno od Čepićkog polja, u povijesnim izvorima spominje se pod najrazličitijim imenima. Pican, Petina, Petinum, Pedena, Penna, Biben, Pyben, Piben, Piebn, Piebnn, Pitchann… Zbilja im nema kraja! Neki porijeklo imena Petina pripisuju pretpostavci da je upravo Pićanska biskupija bila peta po redu u svijetu, pri čemu u riječi ”pet” vide ni manje ni više nego keltski korijen.

Istarski Pićan bio je naseljen još u prapovijesti, a najstariji dijelovi njegove gradine nalazili su se na obližnjem brdu Kalvarija, na kojem je navodno živjelo keltsko pleme Secusa. Ime Petina veže se pak uz rimsko doba, baš kao i Pucinum, kako su Plinije i Ptolomej nazivali utvrdu u unutrašnjosti Istre, koja je na rimskom dvoru bila poznata po posebno dobrom vinu. Naime, supruga cara Augusta, Livia, vjerovala je da svoju dugovječnost duguje upravo činjenici što pije baš to vino.

U stari dio Pićna ulazi se kroz monumentalna gradska vrata iz 14. stoljeća, a jedan od simbola mjesta je i čuveni Pićanski zvonik od bijelog vapnenca, smješten tik uz župnu crkvu Navještenja Blažene Djevice Marije. Sa svojih 48 metara spada među najviše i najljepše u čitavoj Istri. S njegova vrha puca fantastičan pogled na okolicu koja obiluje nestvarnim prirodnim ljepotama, a podno istog i dan-danas stoji kamena mjera, kojom su se mjerila davanja podanika.

Pićan je u doba vladavine Bizanta slovio kao administrativno središte centralne Istre. Od kasne antike pa sve do kraja 18. stoljeća ondje je bilo i sjedište istoimene biskupije, jedne od najstarijih, ali i najmanjih na svijetu. A uz sam nastanak Pićanske biskupije i njezinog zaštitnika, svetog Nicefora, vežu se brojne zanimljive legende.

Prva o svetom Niceforu mučeniku kaže da je rimski car Konstantin Veliki njegove posmrtne ostatke u Carigradu stavio na lađu, a na mjestu na kojem se ista zaustavi naredio je da se spomenutom svecu posveti crkva. Nakon pristajanja uz obalu Istre, Niceforovo tijelo postavljeno je na konja, koji se na kraju zaustavio baš u Pićnu.

Druga legenda je o pićanskom biskupu Niceforu, kojeg su mještani tužili akvilejskom patrijarhu zbog nećudorednog života sa svojom nećakinjom. Kako bi ih odvratio od optužbi, Nicefor im je obećao udarcem štapa o neplodno i dračom obraslo tlo otvoriti izvor pitke vode. No Pićanci su to odbili, uz objašnjenje da im je potrebnija drača, koju kasnije koriste u svojim vinogradima. Biskup im je na to odgovorio: ”Dao Bog da bosi po trnju plesali”, zbog čega se za Pićance do danas uvriježio naziv ”trnoplesari”.

Došavši patrijarhu u Akvileju, Nicefor biva oslobođen svih optužbi, no na povratku umire, a posmrtni ostaci završavaju mu u Umagu, gdje su ostali sve do 1379., kad su ih oteli Genovežani. Ipak, po svečevoj želji, u znak oprosta u Pićan je poslana njegova desnica, koja se i dan-danas čuva u župnoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije.

Pred ulazom u sam Pićan pronaći ćete i park u kojem ponosno stoji 311 godina star kip svetog Ivana Nepomuka, češkog sveca, zaštitnika kraljica, mostova, ispovjednih tajni i zaštitnika protiv poplava. Blizu parka je i crkvica svetog Roka, zaštitnika od kuge, a malo izvan povijesnih zidina dočekat će vas i crkvica svetog Mihovila, čije zidove krase impresivne freske iz prve polovice 15. stoljeća.

A u naselju Tupljak, u sastavu Općine Pićan, brižno se čuva sjećanje na rudnik zatvoren 1999., koji je ujedno bio i posljednji ugljenokop u Hrvatskoj. Svakako se popnite i na vidikovce svete Jelene ili Franje Ferdinanda. Uz ovaj drugi veže se i jedna zanimljiva priča. Naime, Franjo Ferdinand posjetio ga je 1913. i oduševio se prirodnim ljepotama Istre te domaćim vinom iz Pićna. Također je obećao vratiti se sa suprugom Sofijom, strastvenom slikaricom, no to se, nažalost, nikad nije dogodilo jer su 1914. ubijeni u atentatu u Sarajevu. Za kraj vam, smještenu nasuprot župne crkve, ostavljamo i rodnu kuću Matka Brajše Rašana, zborovođe, zapisivača istarskih narodnih napjeva i skladatelja, koji je 1912. na tekst Ivana Cukona skladao današnju službenu istarsku himnu ”Krasna zemljo”.