Znate li koja je najduža tramvajska linija u Zagrebu? Putovanje traje 70 minuta od prve do zadnje stanice

Život u glavnom gradu Hrvatske nezamisliv je bez javnog prijevoza. Teško je zamisliti nekoga tko živi u Zagrebu ili ga je barem jednom posjetio, a da se nije provozao legendarnim plavim tramvajem, simbolom grada čija povijest seže daleko u prošlost. Naime, davne 1891. godine u promet je pušten prvi tramvaj na konjsku zapregu i više od milijun putnika prevezlo se njime samo tijekom prve godine rada, što je bila iznimno visoka brojka jer je Zagreb u to vrijeme imao samo oko 42.000 stanovnika. Danas se mreža linija pruža diljem grada, no jeste li se ikad zapitali koja je najduža tramvajska linija u Zagrebu?

Najduža tramvajska linija u Zagrebu je broj 7, duga je 16,4 kilometara, a vožnja od početne do krajnje stanice traje oko 70 minuta. Spaja Savski most i Dubravu, prolazi kroz brojne gradske četvrti te je jedna od ključnih ruta u velikoj mreži javnog gradskog prijevoza. Ova je linija tijekom desetljeća doživjela niz promjena u svojoj ruti te se prilagođavala potrebama građana i razvoju javnog prijevoza. Prvi put je uvedena 1946. godine, kada je prometovala po potrebi na relaciji Črnomerec – Trg Republike (danas Trg bana Jelačića) – Sajmište (Heinzelova).

Tijekom 1985. godine „sedmica“ je počela voziti od Savskog mosta preko Velesajma i Autobusnog kolodvora do Dubrave, što je ostalo upamćeno kao jedno od najvažnijih prometnih koridora za brojne Zagrepčane. Najveće proširenje rute dogodilo se 2017. godine, kada je linija privremeno produžena do Dupca. No, 20. veljače 2023. vraća se na svoju raniju trasu do Dubrave, gdje ponovno završava svoj put.

U drugoj polovici 19. stoljeća, točnije 10. rujna 1884. godine, na istoku zemlje mogao se osjetiti poseban ponos. Prekrasnim ulicama grada Osijeka počeo je voziti prvi tramvaj u Hrvatskoj. Bio je to prvorazredan događaj za lege i sam grad, koji je tada stao uz bok velikim svjetskim metropolama.

Od tada pa sve do danas promijenilo se puno toga. Tramvaj više ne vozi čuvenom Tvrđom. Od 1926. godine Osijekom prometuje električni tramvaj, a kako piše na službenim gradskim stranicama za prijevoz putnika, kasnije se širi tramvajska mreža kroz Retfalu, Industrijsku četvrt, Jug II, Višnjevac te se modernizira vozni park. No, jedna je stvar u čak 140 godina postojanja ostala nepromijenjena: tramvaj je bio i ostao sastavni dio užurbane osječke svakodnevice.

Stanovnici Velike Gorice sve do 1937. godine vozili su se konjskim tramvajima, a Rijeka je bila prvi grad u Hrvatskoj koji je dobio prvi električni tramvaj. U promet je pušten 1899. godine, no nagli razvoj grada diktirao je brži, moderniji i kvalitetniji prijevoz pa je 1951. godine u promet pušten trolejbus. Godinu dana kasnije u potpunosti je ukinut tramvajski promet.

Dubrovnik je električni tramvaj dobio 22. prosinca 1910. godine, a linija je povezivala Dubrovnik s Gružem. Posljednje je putnike prevezao 1970. godine te je linija ukinuta zbog čestih nesreća koje su se događale. Električni tramvaj u Puli pušten je u promet 24. ožujka 1904. godine, a ukinut je nakon 30 godina služenja zbog premalog interesa građana.

Opatijska linija u dužini od 12 kilometara puštena je u promet 1908. godine. Svakodnevno je tramvaj vozio na relaciji Matulji – Lovran od 6 do 22 sata, uz polazak svakih 15 do 20 minuta. Novi list piše kako je tramvaj kretao s kolodvora Matulji prema središtu Matulja. Remiza mu je bila na Preluku (ex Berger, danas trgovina namještaja), a zatim se spuštao prema Voloskom, Opatiji, Ičićima, Iki i Lovranu, uz brojna stajališta. Zadnji put je tu rutu odvozio 31. ožujka 1933. godine.