Ovaj grad nekad je bio talijanski, a danas je francuski! Poznat je po limunima i 300 sunčanih dana godišnje

Na krajnjem jugoistoku Francuske, gdje se Azurna obala gotovo neprimjetno spaja s talijanskom Ligurijom, smjestio se Menton. Okupan suncem, u toplim nijansama žute i narančaste, okružen morem i brdima, taj bajkoviti grad bogate povijesti ponosno nosi nadimak ”biser Francuske”. Iako je relativno malen i mnogi putnici za njega vjerojatno nikad nisu ni čuli, Menton je po mnogočemu poseban. U njemu ćete pronaći sve što vam treba za odmor iz snova: pješčane plaže, kristalno čisto more i vrhunsku gastronomiju.

Na njegovoj rivi čut ćete i francuski i talijanski jezik, biciklom se možete zaputiti na izlet u svega 10-ak kilometara udaljeni San Remo na Ligurskom moru ili ”samo” guštati u šarmantnim kafićima koji gostima nude savršenu kombinaciju espressa i café au laita.

Stari dio grada prepun je uskih i strmih uličica te kuća šarenih fasada i malih trgova koji se spuštaju prema obali, dok samo srce Mentona čuva bazilika sv. Mihaela Arkanđela, barokna ljepotica s bogato ukrašenim pročeljem i zvonikom koji dominira gradskom panoramom.

Za jedan od najljepših pogleda vrijedi se popeti do samostana Navještenja Blažene Djevice Marije, na 225 metara nadmorske visine. Menton je kroz povijest bio poznato utočište aristokracije, umjetnika i pisaca. U 19. stoljeću ondje su dolazili bogati Britanci i Rusi, privučeni klimom za koju se vjerovalo da pomaže kod bolesti dišnog sustava.

Grad je svojedobno bio pod vlašću obitelji Grimaldi iz Monaka, zatim dio Kraljevine Sardinije, a Francuskoj je službeno pripao tek nakon referenduma 1860. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je jedini francuski grad koji je u potpunosti anektirala Italija. Danas se ta bogata prošlost osjeća u svemu: arhitekturi, načinu života, ali i jeziku.

Naime, uz francuski se u Mentonu i dalje njeguje lokalni dijalekt mentonask (mentonasque). Iako ga govori tek manji dio stanovništva, posebno u okolnim selima, djeca ga i dan-danas uče u školama. Upravo ta jezična raznolikost savršeno odražava karakter grada, koji je sazdan od spoja dviju kultura, ali s vlastitim, jedinstvenim pečatom.

Menton je poznat i po svojoj specifičnoj mikroklimi. S više od 300 sunčanih dana godišnje i blagim zimama, ubraja se među najsunčanije gradove Francuske. Takvi uvjeti idealni su za uzgoj citrusa pa nimalo ne čudi što su limuni postali njegov najprepoznatljiviji simbol.

No iza tog voća krije se i zanimljiva legenda. Prema predaji, kad su Adam i Eva napustili Rajski vrt, Eva je iz njega ponijela zlatni plod: limun. Bojeći se božjeg gnjeva, Adam ju je nagovorio da ga se riješi, a ona ga je posadila na obali današnjeg Mentona. Upravo na tom mjestu, barem tako kaže legenda, izrastao je današnji ”grad limuna”.

Čuveni mentonski agrum blago je sladak i ima debelu, aromatičnu koru koja se može i jesti. Grad svake godine organizira i spektakularan festival limuna, Fête du Citron. Tijekom veljače i ožujka, kad procvjetaju mimoze i narcisi, čitav Menton se zažuti, a ulice mu preplave maštovite skulpture i instalacije izrađene od citrusa. Uz tematske parade, grad postaje jedinstvena pozornica na otvorenom, obavijena mirisom naranči i limuna.

Zahvaljujući ugodnoj klimi, ovaj francuski biser prepun je i vrtova u kojima uspijevaju brojne mediteranske te egzotične biljke. Posebno se ističe Jardin Serre de la Madone, koji je u 20. stoljeću osnovao botaničar Lawrence Johnston, prilagodivši rijetke biljne vrste lokalnim uvjetima.

Tu su i Jardin botanique exotique de Menton te Fontana Rosa, romantični vrt španjolskog pisca Vicentea Blasca Ibáñeza, kao i Jardin du Palais de Carnolès, u kojem možete razgledati impresivnu zbirku s više od stotinu sorti citrusa. Nije slučajno što Mentonov turistički slogan danas glasi ”Moj grad je vrt”: njegovi stanovnici doživljavaju ga baš tako, kao pravu mediteransku oazu ispunjenu zelenilom i mirisima citrusa.

Najbolje čuvanu tajnu Azurne obale obožavala je i engleska kraljica Viktorija, koja ga je posjetila 1882. i potom preporučila britanskoj eliti, a očarao je i britanskog državnika Winstona Churchilla, koji je tijekom svojih boravaka u Mentonu rado slikao njegove pejzaže.

Posebno mjesto u kulturnom životu grada zauzima Jean Cocteau, francuski pjesnik, romanopisac, dramatičar, dizajner i filmaš, koji je u Mentonu ostavio dubok umjetnički trag. Njegovi radovi mogu se vidjeti u muzeju Bastion i gradskoj vijećnici, u kojoj je dvoranu za vjenčanja oslikao prekrasnim mitološkim motivima.

Impresivna kulturna scena grada dodatno je obogaćena prostorima poput Palais de l’Europe, nekadašnjeg kasina koje danas služi kao središte suvremene umjetnosti. Iako živahan, Menton ima opuštenu i gotovo intimnu atmosferu te odiše mirom karakterističnim za francuska sela. Ako ste se zaželjeli autentičnog Mediterana, Menton je pravo mjesto za vas: možda jest malen, ali jednom kad ga otkrijete, teško ćete ga zaboraviti!