U Italiji je otkriveno selo u kojem neobično velik broj žena doživi stotu! Znanstvenici pokušavaju otkriti u čemu je tajna

Stoti rođendan velik je događaj. Kad u nekoj obitelji ili u domu za starije netko dođe do tog troznamenkastog broja, okupi se obitelj, prijatelji ako ih još ima, a ugura se u sliku često i neki lokalni političar… U cijeloj Hrvatskoj, prema podacima posljednjeg popisa 2021., spominje se broj od 240 do 248 stogodišnjaka, no taj se broj redovito mijenja i nikad ne možemo sa sigurnošću reći koji je točan. U svijetu su već dugo identificirane takozvane „plave zone“, s iznadprosječnim brojem stogodišnjaka, a novo je istraživanje otkrilo novo selo u kojem žene prkose statistici.

Selo Bolotana na talijanskom otoku Sardiniji posljednjih je dana privuklo veliku pozornost svjetskih medija i znanstvenika. Upravo u njemu, prema najnovijem istraživanju, žene imaju neobično velike izglede proslaviti stoti rođendan. Kako piše britanski The Guardian, pozivajući se na novo znanstveno istraživanje, čak 13,8 posto žena u Bolotani koje dožive 70. rođendan prema statističkim procjenama doživjet će i stotu. Za usporedbu, na razini cijele Italije taj udio iznosi oko 3,5 posto. To znači da su ženama šanse da dožive stotu gotovo četiri puta veće u odnosu na talijanski prosjek.

Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Sassariju i Sveučilišta Alabama u Birminghamu, a rezultati su početkom listopada objavljeni u časopisu Frontiers in Aging. Analizirali su matične i crkvene knjige, provjeravali datume rođenja i smrti te proučavali podatke o stanovništvu. Utvrdili su da je među 3060 osoba rođenih u Bolotani između 1900. i 1925. godine njih čak 38 doživjelo najmanje stotu.

Sardinija već desetljećima zauzima posebno mjesto na svjetskoj karti dugovječnosti. Dio njezina planinskog zaleđa poznat je kao jedna od takozvanih plavih zona, područja svijeta u kojima neobično velik broj ljudi doživljava duboku starost. Uz Sardiniju, među najpoznatijim plavim zonama nalaze se japanska Okinawa, grčka Ikarija, poluotok Nicoya u Kostariki i Loma Linda u Kaliforniji. Stanovnike tih područja znanstvenici godinama proučavaju pokušavajući razumjeti zašto žive toliko dugo.

No Bolotana je posebno zanimljiva iz još jednog razloga. Nalazi se oko 110 kilometara od izvorne sardinijske plave zone, koja je poznata po iznimnoj dugovječnosti muškaraca. U Bolotani su, naprotiv, upravo žene te koje najviše odskaču od prosjeka. Prema istraživanju, žena koja ondje doživi 70. godinu može očekivati još gotovo 21 godinu života, odnosno u prosjeku dosegnuti približno 91. rođendan.

Među populacijama obuhvaćenima međunarodnom usporedbom, Bolotana se po pokazateljima ženske dugovječnosti našla odmah iza Hong Konga. Istraživači ipak upozoravaju da je riječ o maloj zajednici i da su potrebna dodatna, dugotrajnija istraživanja prije nego što se Bolotana službeno potvrdi kao nova plava zona.

Najzanimljivije pitanje, naravno, glasi: što stanovnici Bolotane rade drukčije? Zasad nema konačnog odgovora, ali nekoliko detalja iz njihove svakodnevice posebno je privuklo pozornost istraživača. Prema pisanju National Geographica, tradicionalna prehrana stanovnika Bolotane bila je pretežno biljna. Na jelovniku su se često nalazili grah, povrće, tjestenina, krumpir i namirnice iz vlastitih vrtova. Meso se nekada jelo znatno rjeđe nego danas, a maslinovo ulje i lokalni proizvodi bili su dio svakodnevne prehrane.

To, međutim, ne znači da se stanovnici odriču svih životnih užitaka. Kako je za talijanske medije objasnio gradonačelnik Francesco Manconi, na stolovima se i dalje mogu pronaći tradicionalne slastice poput seadas, prženog tijesta punjenog sirom, i začinjenih keksa mustazzolus. Zanimljivo je i da mjesto nema teretanu. No stanovnicima ona očito nije potrebna da bi bili aktivni. Bolotana je izgrađena na padinama, pa svakodnevica podrazumijeva hodanje, uspone, stepenice i rad u prirodi. Starije generacije navikle su na mnogo kretanja, a gradonačelnik navodi da su neki stanovnici nekada pješačili i po dvadesetak kilometara dnevno.

Osim prehrane i kretanja, znanstvenicima je posebno zanimljiv društveni život stanovnika. Giovanni Mario Pes, jedan od vodećih autora istraživanja, za Guardian je istaknuo koliko su ga impresionirale snažne i dugotrajne veze među ljudima u Bolotani. Ispričao je primjer 101-godišnje Giovanne Marras, koja živi sa sestrom. Njih dvije zajedno kuhaju, razgovaraju i dijele svakodnevicu, a istraživača je posebno iznenadila njihova mentalna vitalnost.

U mjestu su i dalje važni obitelj, susjedi i međugeneracijski odnosi. Stariji ljudi nisu nužno izolirani od ostatka zajednice, nego ostaju uključeni u svakodnevni život. Upravo bi osjećaj pripadnosti, uz prehranu, kretanje i moguće genetske čimbenike, mogao biti jedan od dijelova slagalice dugovječnosti.