Na istoku Hrvatske krije se jedna od posljednjih pravih prašuma u Europi! U njoj možete vidjeti kako izgleda priroda bez utjecaja ljudi

U Slavoniji, na području Parka prirode Papuk, krije se jedan od najdivljijih kutaka Hrvatske: Sekulinačka prašuma koja je netaknuta utjecajem čovjeka

Foto: Matija Pospihalj

Gotovo 50 posto površine Hrvatske prekrivaju šume, točnije 47 posto, a većina je prirodnog podrijetla. To nepregledno šumsko prostranstvo prava su pluća naše zemlje, no veći dio njih se koristi, posjećuje, siječe, obrađuje… Rijetki su dijelovi u kojima ljudske intervencije nema niti je ikada bilo: to su ostaci pravih, prirodnih prašuma. Jedna se nalazi u Lici, na području Plitvičkih jezera i zove se Čorkova uvala, a drugu možemo pronaći na Papuku. Ta slavonska oaza zove se Sekulinačka prašuma i jedan je od najvrjednijih i najočuvanijih šumskih područja u Hrvatskoj.

SEKULINAČKA PRAŠUMA NALAZI SE UNUTAR PARKA PRIRODE I UNESCO GEOPARKA

Sekulinačka prašuma ostatak je nekadašnjih slavonskih prašuma, nalazi se unutar Parka prirode Papuk i područja zaštićenog statusom UNESCO Geoparka. Skrivena je u teško pristupačnoj dijelu planine, na nadmorskoj visini između 740 i 820 metara i upravo je ta izoliranost i teška dostupnost pomogla da ostane gotovo netaknuta. Iako pristup šumi nije formalno zabranjen, ona nije obilježena na karti i do nje je jako teško doći, kako fizički i kondicijski, tako i orijentacijski jer put nije markiran. S nama je fotografije i detalje podijelio Matija Pospihalj, rendžer u Parku prirode Papuk.

Šuma prašumskog tipa podrazumijeva da prirodni procesi funkcioniraju gotovo bez ljudskoj utjecaja. Stabla se ruše, trule, raspadaju se i ponovo stvaraju novi život, bez intervencija, čišćenja, pomlađivanja i gospodarskog korištenja.

ZAŠTIĆENA JE JOŠ 1966. KAO POSEBNI REZERVAT

Sekulinačka prašuma zaštićena je još 1966. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije. Iako joj je površina relativno mala, prostire se na samo 8 hektara, iznimno je vrijedna. U njoj se nalazi jedan od najbolje očuvanih ostataka stare šume bukve i jele i upravo ta dva stabla dominiraju šumom. Neka dosežu i do 37 metara visine, s deblima promjera od 80 do 100 centimetara! Takve su dimenzije danas prava rijetkost.

SRUŠENA STABLA SE NE UKLANJAJU, VEĆ PREPUŠTAJU PROPADANJU

Osim lijepih, zdravih stabala jedna od karakteristika prašume je i mrtvo drveće. Srušena i raspadajuća stabla ovdje se ne uklanjaju, već se prepušta prirodi da ih iskoristi. Ona hrane gljive i mikroorganizme, stvaraju staništa za kukce, služe kao skloništa za šišmiše, te omogućuju gniježđenje rijetkih ptica.

Ova iskonska priroda pogoduje bogatoj flori i fauni, pa je tako Sekulinačka prašuma jedino poznato nalazište u Hrvatskoj vrlo rijetke gljive Catinella olivacea, koja raste upravo na trulim bukovim deblima. među stablima žive i planinski djetlić, jelova sjenica, kreja, zimovka i brojne rijetke vrste kukaca povezane sa starim šumama.

MJESTO NA KOJEM PRIRODA UISTINU VODI GLAVNU (I JEDINU) RIJEČ

Ova slavonska prašuma djeluje divlje i neuređeno, ali ona to i jest. Ovdje doslovno priroda vodi glavnu riječ. Mnogo je polegnutih i raspalih stabala, gust je sloj mahovine, struktura šume je nepravilna, a vlaga visoka. I tako to treba biti: ovdje sama priroda određuje cikluse života i smrti. Zato je ovo područje iznimno važno znanstvenicima kojima takve šume služe kao prirodni laboratorij i proučavanje prirodnih procesa bez intervencija.

PAPUK JE JEDNO OD BIOLOŠKI I GEOLOŠKI NAJRAZNOLIKIJIH PODRUČJA U HRVATSKOJ

Sekulinačka prašuma nalazi se u Parku prirode Papuk, na istoimenoj planini koja je biološki i geološki jedno od najraznolikijih područja Hrvatske. Na papuku su najpoznatiji su hidrološki i geološki fenomeni poput slapa Skakavaс, gorske doline Jankovca ili geološkog spomenika Rupnica, ali od ogromnog je značaja i ova prašuma za koju možemo reći da je živući arhiv šumskog ekosustava Panonskog bazena. Na Papuku općenito raste više od 1200 biljnih vrsta, a gotovo 96 posto površine prekriveno je šumama u kojima je dom pronašlo oko 170 vrsta životinja.

„Zbog raznolikih reljefnih, geoloških i mikroklimatskih prilika, ali i raznolikosti tla u Parku prirode Papuk nalazimo čak 13 vrsta šumskih zajednica koje prekrivaju oko 96 posto površine. Šume hrasta kitnjaka i graba dominiraju područjem do 350 metara nadmorske visine. Iznad toga područja nalazi se zona bukovih šuma. Šume bukve i jele rastu na području iznad 700 metara. Na dijelu južnih, toplih obronaka Papuka i Krndije rastu šume hrasta medunca, sladuna i cera,“ navodi se na stranici Parka prirode Papuk.

Pročitajte još