U Hrvatskoj se nalazi jedna od posljednjih netaknutih prašuma u Europi! Ulaz u nju najstrože je zabranjen

Ponos Like i raj na zemlji u srcu Europe. Jasno je kao dan da govorimo o Plitvičkim jezerima, prvom, najstarijem i najvećem nacionalnom parku u Hrvatskoj. Tu laskavu titulu dobio je još davne 1949. godine, a 1979. upisan je i na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Čak 16 većih, ali i brojna manja jezera povezana u kaskadama, impresivni slapovi, drvene staze i mostići… Sve to možete obići pješice, vlakićem i(li) brodom, no znate li da se u sjeverozapadnom dijelu NP Plitvička jezera skriva još jedno čudo prirode koje ostavlja bez daha? To je Čorkova uvala, smještena na nadmorskoj visini između 860 i 1028 metara, s površinom od oko 84 hektara.

Riječ je o pravoj pravcatoj sekundarnoj prašumi, koja se razvijala bez ili s neznatnim utjecajem čovjeka. To znači da se životni procesi u njoj odvijaju potpuno nesmetano, što rezultira prisutnošću svih razvojnih stadija koji se odnose na baš sve sastavnice prašumskog ekosustava.

Tako u Čorkovoj uvali danas imamo stabla različitih visina, debljina i starosti, uključujući i običnu jelu staru više od 500 godina, visoku do 58 metara i promjera debla od oko 150 centimetara, a jednako impresivne dimenzije dosežu i obična bukva te obična smreka.

Ova zelena oaza u sklopu NP Plitvička jezera najljepša je prašuma Dinarida i jedna od posljednjih dobro očuvanih i netaknutih prašuma u Europi. Ime je dobila po davno zaboravljenom selu, čije ostatke i danas možemo vidjeti na njezinim rubnim dijelovima.

O bogatstvu flore Nacionalnog parka, u kojem je smještena prašuma Čorkova uvala, svjedoči čak 1267 poznatih biljnih vrsta. Endemičnih je 75, a ondje raste i 55 različitih vrsta orhideja. Na tom području zabilježena je i 321 vrsta leptira, kao i 161 vrsta ptica te 21 vrsta šišmiša. Od velikih životinja, najatraktivniji stanovnik ove jedinstvene prašume je smeđi medvjed.

A kako zapravo živi jedna prašuma? U njoj se stalne promjene odvijaju u višestoljetnim razvojnim ciklusima, tijekom kojih se mijenjaju omjer vrsta drveća, vertikalna slojevitost, količina mrtvog drveta, veličina otvora u krošnjama, vjerojatnost vjetroloma, najezde štetnih insekata…

No ove pojave ne pogađaju čitavu prašumu odjednom, već samo neke njezine dijelove i to je ono što joj daje prekrasan mozaičan izgled. Prašume poput ove u samom srcu Like izuzetno su važne za očuvanje prirodne baštine. Osim visokog stupnja biološke raznolikosti, imaju i ogroman potencijal genetske raznolikosti.

U Čorkovoj uvali u prošlosti je posječeno vrlo malo drveća, samo zbog izrade daščica kojima su se nekoć pokrivale kuće na tom području, što nije moglo narušiti strukturu same prašume. Danas je ta zelena oaza namijenjena isključivo znanstvenom istraživanju, što znači da ”običan” čovjek u nju ne smije niti kročiti.

”Svaka osoba ili institucija prvo se mora obratiti nadležnom ministarstvu, koje zatim izdaje odobrenje za eventualno provođenje istraživanja. Bez toga se u prašumu ne može ući. Pristup je omogućen samo jednom lokalitetu u blizini. U pitanju je selo Čorkova uvala, gdje imamo svoju lugarnicu, a uskoro će u njoj biti smješten i Interpretacijski centar.

Isti će posjetiteljima pružiti mogućnost učenja i upoznavanja prašumskog ekosustava, bez ulaska u samu prašumu. Zgrada lugarnice već je uređena, dok je unutrašnji postav Interpretacijskog centra trenutačno u tijeku izrade”, rekao nam je Nikola Magdić, voditelj Odjela šumskih ekoloških sustava u Nacionalnom parku Plitvička jezera.