Izgradnju ovog slavoluka u Istri u potpunosti je financirala žena! Star je više od 2000 godina, a zvali su ga i “zlatna vrata”

Tepaju joj da je ”kraljica Istre”, a njezina Arena živi je podsjetnik na moć, ambiciju i inženjersku vještinu Rimskog Carstva. No antička Pula ne završava ondje, nego se nastavlja kroz živopisne ulice i trgove današnjeg grada. A u samom srcu ove ljepotice, točno na Trgu Portarata, smjestio se jedan od njezinih najimpresivnijih spomenika: Slavoluk Sergijevaca, često nazivan Zlatnim vratima. Iako je danas okružen trgovinama, kafićima i pozornicom na kojoj se ljeti održavaju brojna kulturna događanja, ovaj kameni slavoluk nekoć je bio uklopljen u gradske bedeme rimske Pule i predstavljao simbol moći jedne od najutjecajnijih obitelji antičke Istre.

Nastao između 29. i 27. godine prije Krista, ubraja se među najranije slavoluke rimskog carskog doba. Izgrađen je u čast članova moćnog roda Sergijevaca, a financirala ga je Salvia Postuma Sergi, žena koja je udajom postala članica te ugledne obitelji. Spomenik je podignut njezinim vlastitim novcem, čemu svjedoči i natpis ”de sua pecunia”.

Ova znamenitost u Puli odaje počast trojici članova obitelji Sergijevaca: Luciju Sergiju, njegovom sinu Luciju Sergiju Lepidu i Gneju Sergiju, koji su obnašali visoke dužnosti u rimskoj koloniji Poli. Sam naziv Zlatna vrata potječe od nekadašnjih gradskih vrata Porta Aurea uz koja je slavoluk bio naslonjen. Povjesničari pretpostavljaju da su ime dobila zbog bogate dekoracije ili pozlaćenih dijelova na vratnicama.

Bedemi i gradska vrata srušeni su početkom 19. stoljeća kad se Pula počela širiti izvan starih zidina. Zahvaljujući toj promjeni, Slavoluk Sergijevaca danas se može promatrati kao samostalno arhitektonsko remek-djelo. Visok oko osam metara, karakterizira ga korintski stil s utjecajima helenističke i maloazijske umjetnosti.

Osim toga, raskošno je dekoriran simbolima, reljefima i drugim veličanstvenim detaljima. Većina njih krasi zapadnu stranu slavoluka, dok je istočna ostala uglavnom neobrađena jer je u vrijeme izgradnje bila naslonjena na gradske zidine i gotovo nevidljiva prolaznicima.

Motivi uključuju vinovu lozu, ptice koje kljucaju grožđe, sfinge, mitološka bića, oružje, dupina, psa, panteru… U središtu svoda prikazan je i orao koji grabi zmiju, snažan simbol uzdizanja pokojnika u besmrtnost, gotovo do razine božanskog bića. Pogledate li bolje, na jednom dijelu vidjet ćete i kočije s dvoprezima kojima upravljaju božice Aurora te Luna.

Na vrhu slavoluka nekoć su stajali kipovi trojice Sergijevaca i Salvije Postume. Iako ih danas više nema, njihova postolja i natpisi podsjećaju nas na obitelj koja je obilježila povijest antičke Pule. Ljepota Zlatnih vrata stoljećima je oduševljavala umjetnike i arhitekte. Jedan od njih bio je i Bastiano da Sangallo, Michelangelov učenik koji je slavoluk ovjekovječio na crtežu koji se čuva u muzeju Wicar u francuskom gradu Lilleu.

Iako star više od 2000 godina, Slavoluk Sergijevaca bio je i ostao središte života u Puli. Uz njega se redovito održavaju brojne kulturne manifestacije, a dok prolazite ispod tog monumentalnog luka i promatrate njegove nevjerojatne detalje, granica između današnjice i antičkog svijeta gotovo nestaje. Jedno je sigurno: ovakvim vremeplovom može se pohvaliti malo koje mjesto u Hrvatskoj!