Melita je podigla kredit i otvorila malu siranu. Danas njezine delicije s tartufima i pistacijama kupuju diljem Hrvatske

Završila je vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža na Fakultetu poljoprivrednih znanosti i mislila da će jednog dana raditi na uređenju zelenila i parkova kojima grad Daruvar obiluje još od vremena grofa Antuna Jankovića. No, kako život piše čudne priče, zvanje je postalo hobi, a njezino zanimanje mljekarica. Tim je riječima svoju priču započela Melita Pokorni, poduzetnica i glavna pokretačka snaga iza Sirane Biogal iz Donjeg Daruvara.

U poduzetničkim vodama našla se sasvim slučajno, priznaje, a odluka da u njih krene bila je vrlo hrabra. Dapače, čak je graničila s ludošću, prisjeća se. „Uz pomoć kredita od 50.000,00 njemačkih maraka i bez ikakvog iskustva u mljekarskoj djelatnosti pokrenula sam mini mljekaru Biogal koja je započela s radom 01. svibnja 1995. godine“, priča danas Melita.

Mljekara je bila mala, imala je svega 60 metara četvornih, a prerađivali su 200 litara kravljeg mlijeka na dan, u konzumno mlijeko i svježi sir koje su prodavali u malim mjesnim trgovinama na području grada Daruvara. Kao vlasnica i direktorica u mljekari je provodila sve svoje vrijeme. Ona je postala, prisjeća se, njezin drugi dom, a djelatnici druga obitelj. To je bio tek početak vrlo zanimljive poslovne, ali i životne priče. „Trideset godina mog života utkano je u svaku poru mljekare – sirane Biogal, ona je moj život, moje dijete, moj životni pečat…“ kaže Melita, inače Čehinja čiji su preci, očevi prabaka i pradjed, doselili iz Češke.

S godinama su rasli i razvijali se, no dolazak velikih trgovačkih lanaca značio je promjenu. Nisu mogli konkurirati mliječnom programu industrijskih mljekara, kaže, i shvatili su da, ako žele uspjeti, moraju postati originalni, odnosno posebni i ponuditi tržištu nešto što druge mljekare ne rade.

To je značilo i veće ulaganje u prostor i opremu, a Melita se prisjeća kako su imali sreću što je Biogal 2006. godine prepoznala američka Agencija za međunarodni razvoj (United States Agency for International Development) te su krenuli u zajednički investicijski program u izgradnju pogona za proizvodnju polutvrdih i tvrdih sireva. „To je bio ogroman vjetar u leđa, projekt je bio vrijedan 100 tisuća dolara. To nam je omogućilo ostvarenje želje da postanemo dom sirarskih delicija“, kaže.

Ta se želja, dakle, ostvarila. Uz kravlje mlijeko, počeli su otkupljivati i kozje te proizvoditi kravlje i kozje polutvrde sireve, a 2007. godine ostvarili su suradnju i s Konzumom. Od tada se njihov kravlji sir Vacca i kozji sir Capra mogu kupiti u cijeloj Hrvatskoj.

„Ali to nas nije zaustavilo da ne razmišljamo o novim sirevima i okusima koji se ne mogu naći na našim prostorima. Trebalo je vremena i raznih isprobanih tehnologija da se dođe do željenog okusa, teksture i mirisa koje nudimo danas“, kaže. Danas proizvode 20 vrsta sireva s raznim dodacima i na bazi tri različite tehnologije.

„Prvim sirevima s dodacima začina nazvanima Biberek, odnosno kravljim sirom sa zelenim paprom, i Feferonek, kravljim sirom s ljutim feferonom, okusno smo pokrili Slavoniju. Tada se rodila ideja da okusima i mirisima objedinimo cijelu Hrvatsku te su nastali kravlji sir s crnim i zelenim maslinama Olivek, potom kravlji sir s mediteranskim začinima Začinek i kravlji sir s kaparima Kaparis za područje Mediterana“, nabraja Melita.

„U našoj sirarskoj radionici izrodio se najcjenjeniji i najprodavaniji sir, bilo da se radi o kravljem, kozjem ili ovčjem, koji je sjedinjen s ‘kraljem šume’, crnim i bijelim tartufom, i pokrio područje Istre i primorskog dijela Slovenije. Za ovu sirnu deliciju se kaže da traži nepce koje će znati cijeniti i poštovati njegov specifičan kraljevski okus. Hedonizam!? Zašto ne? Ali tu priči nije kraj: dodali smo još dvije koštunice koje bi rijetko tko i spojio sa sirom u želji da se, umjesto čokolade ili deserta nakon finog objeda ili večere, pojede kriška ili dvije sira s prženim lješnjacima nazvanog Cheesenut ili prženim pistacijem, Pistakion. Za mene su svi sirevi na neki način posebni, to su moja ‘djeca’ koja su se rađala u periodu od 2007. do 2015. godine“, govori Melita.

No, ni to nije sve. Proizvode još tri vrhunske sirne delicije: meki sir s bijelom plemenitom plijesni pod nazivom Nobelis i to kao čisti, s vrganjima i bijelim tartufom, radi čega su, govori, 2018. godine dograđivali i rekonstruirali postojeće prostore te se naposljetku proširili na 400 metara četvornih.

Životni ciklus Biogala, dodaje Melita, izgledao je poput uspona na planinu s mnogo prepreka. Dramatičan je izazov bila korona kriza koja ih je, kaže, dovela u potpunu blokadu. No, uspjeli su prebroditi taj izazov i vratiti se u punu formu 2022. godine. Nažalost, ponovno su uslijedili problemi. „Optimizam i stabilnost su veoma brzo iščeznuli s početkom rata u Ukrajini i rastom cijene energenata. Kada sam mislila da je svemu lošem došao kraj i da ćemo se vratiti u neku komfornu zonu započeo je rat Sjedinjenih američkih država i Izraela s Iranom i turbulentnom razdoblju se ne vidi kraja“, kaže.

Više ne nude organizirani posjet sirani kao nekada, pojašnjava Melita, no svim ljubiteljima sira omogućili su da u njemu uživaju na jedan drugi način, putem njihove Balade o vinu i siru, koja je uvrštena u turističku ponudu grada Daruvara. Za nju je 2013. dobila i nagradu Hrvatske turističke zajednice za Djelatnika godine u kategoriji Djelatnik u ostalim uslužnim djelatnostima.

„Vođena degustacija odvija se u dvorcu grofa Jankovića u Daruvaru u čijem se podrumu i danas njeguju vrhunska vina. U suradnji s enologinjom vinarije Badel 1862 Daruvar, Suzanom Jurišić, s kojom smo priču i osmislili, sljubljujemo određenu vrstu vina s određenom vrstom sira čineći ‘savršeni brak’. Uz ‘brak’ sira i vina, postoji još jedna zanimljiva priča: sljubljivanje piva i sira. Daruvarski kraj poznat je, naime, po pivu i najstarijoj pivovari u Hrvatskoj, Pivovari Daruvar, s kojom je Biogal surađivao u nastanku te priče. Zanimljivo je da s pivom sljubljujemo sasvim druge vrste sira koje nikada ne bi kušali uz vino, što je moguće uz našu šaroliku proizvodnu paletu sireva“, objašnjava.

U biti, govori Melita za kraj, sir je doista savršena namirnica sama po sebi, najbolje se poslužuje sama uz komadić voća ili krišku kruha, svakako uz čašu dobrog vina i dobro društvo… A mudrost stvaranja leži u namjeri da netko drugi jednako uživa u proizvodu kao i njegov tvorac, zaključila je.