Na ovom hrvatskom otoku limuni rastu ispred gotovo svake kuće! Od njih rade kolače, likere i recepte stare stoljećima

“Lopud osvaja kućicama boje meda okupanima suncem. Čim brod napusti luku, ostajete u miru mjesta na kojem automobilima nije dozvoljen pristup”, opisuje poznati The Telegraph, koji čak tvrdi da jedan Santorini nije dostojan Lopuda. Nije čudno da su Britanci fascinirani ovim otokom jer riječ je o mjestu bogate povijesti i ljepote te destinaciji za savršen izlet ako ste u Dubrovniku, ali i savršenoj oazi mira kada izletnici odu. Ujedno je to i otok „blage mediteranske klime, limuna, naranči, borova i palmi, predivnih plaža i šetnji uz obalu s 2584 sunčana sata godišnje“, kako tvrde na službenim stranicama turističke zajednice.

Mi ćemo se danas pozabaviti jednom malo drugačijom temom i pogledom na Lopud. Osim niza epiteta koji mu se često pripisuju, Lopud je ujedno poznat i kao jedan od najzelenijih i najmirisnijih hrvatskih otoka. Ako ste ikada posjetili ovaj mali otočić, vjerojatno ste onda zapamtili mirise koji se šire dvorištima, vrtovima i uskim prolazima između starih kamenih kuća. Dobro su to poznate arome citrusa kojima malo tko može odoljeti.

Priča o Lopudu i limunima nije tek ukrasni dio turističke razglednice. Ovo voće duboko je utkano u prošlost i identitet otoka. Iako danas djeluje mirno i pomalo usporeno, Lopud je nekoć bio jedno od najvažnijih mjesta Dubrovačke Republike. U 15. i 16. stoljeću bio je iznimno bogat zahvaljujući pomorstvu i trgovini, a mnogi stanovnici bili su uspješni kapetani i trgovci koji su putovali Mediteranom i dalekim svijetom. Upravo su oni na otok donosili egzotične biljke, sadnice i nove vrste ukrasnog bilja koje su se zahvaljujući blagoj klimi uspjele udomaćiti.

Posebno mjesto među svim tim biljkama imaju upravo limuni. Lokalni izvori navode kako danas gotovo svi stanovnici otoka imaju vlastita stabla koja se prenose s generacije na generaciju, a plodovi se koriste na gotovo isti način kao nekad. Od njih se pripremaju domaći kolači, marmelade, sirupi i likeri, a recepti se često čuvaju unutar obitelji desetljećima.

Posebno je poznata sorta takozvanog mjesečara, limuna koji može davati plodove tijekom većeg dijela godine. Riječ je o sorti koja dobro uspijeva u toploj mediteranskoj klimi bez jakih mrazova, zbog čega se često uzgaja upravo u južnoj Dalmaciji i na Lopudu. Jedna od njegovih najvećih posebnosti upravo je kontinuirana rodnost. Za razliku od većine voćaka koje imaju jednu sezonu berbe, mjesečar može davati plodove tijekom većeg dijela godine. Zbog toga je stoljećima bio iznimno praktičan u mediteranskim domaćinstvima jer su ljudi gotovo uvijek imali svježe limune pri ruci.

Danas se na otoku mogu kušati domaći sirupi od limuna, kandirane korice i likeri nalik limoncellu, ali s lokalnim pečatom. Osim gastronomske vrijednosti, mjesečar ima i snažnu simboličku ulogu u mediteranskoj kulturi. Stablo limuna često se smatralo znakom blagostanja i plodnosti doma, a prenosilo se godinama kao dio obiteljske imovine.

Zanimljivo je da limuni na otocima poput Lopuda nekada nisu imali važnu ulogu samo u gastronomiji nego i u svakodnevnom životu otočana. Od njih su se pripremali osvježavajući napitci tijekom vrućih ljetnih mjeseci, koristili su se za aromatiziranje hrane i čuvanje pojedinih namirnica, a pomorcima su bili važan izvor vitamina tijekom dugih putovanja. U mnogim obiteljima limun se koristio i u domaćim pripravcima protiv prehlade, za čajeve, sirupe i različite prirodne napitke koji su se pripremali prema tradicionalnim receptima. Limun je za Lopud toliko važan da se zapravo stvorila cijela mala kultura agruma koja je postala dio otočne svakodnevice kojoj možete svjedočiti i danas.