Bili smo u gradu koji je stariji od Rimskog Carstva. Kava košta 1 euro, a o njemu se govori znatno manje nego o Rimu i Firenci

Ponekad na putovanjima unaprijed znamo što ćemo vidjeti. Napravimo popis mjesta, označimo restorane, spremimo nekoliko fotografija i krenemo na put. No, često se volimo i otisnuti na put bez ikakvog plana, jer dogodi se to da nas najviše iznenadi upravo ono što nije bilo u prvom planu. Prije dva tjedna nekoliko smo dana proveli u Toskani, regiji koja već desetljećima zauzima posebno mjesto na svjetskoj turističkoj karti.

Vozili smo se cestama koje vijugaju između vinograda, istraživali srednjovjekovne gradiće na brežuljcima i upijali prizore zbog kojih je taj dio Italije postao jedna od najfotografiranijih destinacija na svijetu. No jedan smo dan odlučili napraviti nešto drugačije. Napustili smo Toskanu i krenuli prema susjednoj Umbriji, zelenoj regiji koju mnogi nazivaju najljepšom talijanskom tajnom.

Prva postaja bio je Spello, gradić koji se redovito pojavljuje na popisima najljepših sela Italije. Njegove kamene ulice prepune cvijeća, šarene fasade i mir koji vlada iza drevnih zidina ostavili su dojam mjesta koje kao da je ostalo zarobljeno u nekom drugom vremenu. No koliko god nas Spello oduševio, jednako je fascinantna bila i Perugia…

Perugia je glavni grad talijanske regije Umrbije, smješten na vrhu brežuljka i okružen prekrasnim zelenim dolinama. To je grad o kojem se izvan Italije govori znatno manje nego o Firenci, Sieni ili Bologni, a koji je u stvarnosti jedan od najfascinantnijih gradova koje smo posjetili posljednjih godina.

Čim smo zakoračili njenim ulicama bilo je jasno da ovdje nećemo pronaći samo još jedan lijepi talijanski trg ili još jednu skupinu kamenih ulica. Perugia ima nešto drugačije. Nešto što se osjeti u zraku čim prođete kroz glavna gradska vrata. Grad je, naime, stariji od Rimskog Carstva.

Dok su Rimljani tek gradili temelje svoje buduće moći, Perugia je već bila važno etruščansko središte. Povjesničari smatraju da je naselje na ovom području postojalo stoljećima prije nego što je Rim postao dominantna sila Apeninskog poluotoka. A upravo su Etruščani, tajanstveni narod koji je oblikovao velik dio talijanske povijesti prije Rimljana, ostavili ovdje neke od najvažnijih tragova svoje civilizacije.

I danas se u gradu mogu vidjeti monumentalna etruščanska vrata stara više od dvije tisuće godina. Dok prolazite pokraj njih, teško je ne pomisliti koliko je ljudi tijekom stoljeća prošlo istim putem. Trgovci, vojnici, hodočasnici, plemići, umjetnici, studenti i putnici poput nas.

Perugia nema jednu znamenitost zbog koje svi dolaze. Nema građevinu poput Koloseja niti katedralu kakva dominira Firencom. Njezina snaga leži u atmosferi, a najljepši način za upoznavanje grada jest jednostavno prepustiti se ulicama.

Čim smo se udaljili od glavnog trga Piazza IV Novembre na kojem smo slučajno sudjelovali u velikoj vjerskoj procesiji, počeli smo otkrivati skrivene prolaze, kamene stepenice koje povezuju različite razine grada i male trgove na kojima se život odvija daleko od turističke gužve.

Na svakom koraku otvarali su se novi pogledi na krovove, zvonike i zelene brežuljke Umbrije. Posebno nas je fascinirala činjenica da je Perugia izgrađena na više razina. Dok šetate povijesnom jezgrom često ni ne shvaćate da se ispod vas krije čitav drugi grad.

Za razliku od mnogih slavnih talijanskih gradova koji su tijekom godine preplavljeni turistima, ovdje i dalje prevladava osjećaj mira i autentičnosti. Na malenim trgovima sjede studenti jer je grad dom jednog od najpoznatijih talijanskih sveučilišta, a starije stanovnike ugledat ćete ispred starih kuća kako raspravljaju o životu uz talijanski klasik espresso. Imao sam osjećaj kako iza svakog otvorenog prozora dopire miris ručka te da se život ovdje doista odvija puno sporijim ritmom nego, primjerice, u Zagrebu ili nekom dalmatinskom gradiću u srcu sezone.

Ispod današnjeg grada nalazi se svojevrsni „grad ispod grada“. Naime, u 16. stoljeću papa Pavao III. naredio je izgradnju velike utvrde Rocca Paolina, a tijekom radova dijelovi tadašnje srednjovjekovne četvrti ostali su zatrpani i sačuvani ispod novih građevina. Tako se ispod suvremenih ulica i trgova i danas kriju stari prolazi, kameni svodovi i dijelovi nekadašnjeg grada. Zbog toga se Perugia često opisuje kao mjesto koje skriva više slojeva povijesti nego što je vidljivo na prvi pogled.

Iako većina putnika pri spomenu Italije pomisli na pizzu, tjesteninu ili gelato, upravo je ovaj grad dom jednog od najpoznatijih talijanskih slatkiša, čokoladnih pralina Baci Perugina. Proizvode se ovdje još od 1922. godine, a prepoznatljive su po malim ljubavnim porukama skrivenima unutar omota. Svake jeseni Perugia postaje i središte jednog od najvećih europskih festivala čokolade koji privlači stotine tisuća posjetitelja iz cijelog svijeta. Zanimljivo je da se grad zbog toga često naziva i talijanskom prijestolnicom čokolade, što predstavlja sasvim drugačiju stranu njegove priče od one koju otkrivaju drevne zidine.

Dobar dio dana posvetili smo Spellu, zbog čega za Perugiu jednostavno nije ostalo onoliko vremena koliko zaslužuje. Možda upravo zato iz nje nismo otišli s osjećajem da smo je upoznali, nego s osjećajem da smo tek zagrebali ispod površine. Ostali su neistraženi muzeji, skrivene ulice, restorani i brojne priče koje ovaj drevni grad čuva stoljećima. Isto vrijedi i za Umbriju, regiju koja nas je osvojila na prvi pogled svojom mirnoćom, zelenim krajolicima i autentičnošću koju je danas sve teže pronaći. Zato smo već tijekom povratka prema Toskani znali jedno: ovo nije bio naš posljednji susret s Perugiom. Ni s Umbrijom.