Pomorac Kristijan obišao je najudaljenije krajeve svijeta, a onda je ostvario dječački san i na Krku otvorio farmu punu životinja

Posao pomorskog nautičara odveo ga je u najudaljenije i neke od najegzotičnijih krajeva svijeta. Na brodu za rasuti teret čak i u srce Amazone, duboko u prašumu, do grada Manausa… No, onaj mir koji odiše zadovoljstvom, koji te obuzme kad znaš da si baš na onom pravom mjestu za tebe, 43-godišnji Kristijan Zelić pronašao je mnogo bliže, na otoku Krku. Naime, na svojem imanju Farm Olivaro Krk u Korniću, udaljenom od grada Krka šest i pol kilometara, ostvario je svoj dugogodišnji san. Svakodnevica mu prolazi u društvu obitelji i životinja, a svoju je farmu odlučio i službeno otvoriti za posjetitelje. Službeno otvorenje bilo je 20. lipnja, a i on i prvi gosti su prezadovoljni, kaže.

Kristijan, koji je inače iz Rijeke, na Krku živi od 2005. godine. Na tom je otoku završio nakon što je prekinuo plovidbu s domaćim i stranim kompanijama i odlučio se, kako kaže, ustaliti na kopnu. Zaposlio se u marini Punat, upoznao suprugu i ostalo je, kaže, povijest. Mogao je krenuti u ostvarenje svoje životne želje, a to je bila farma sa životinjama. „Uvijek mi je u mislima bilo kako bih mogao imati to blago jer mi je to ljubav još od malena, kad sam išao na selo kod babe. Od tate su mama i tata bili u Zagori, kod Knina, a po mami u Tounju. Obožavao sam taj miris životinja, u Dalmaciji ovce i krave, a u Tounju krave i svinje, kokice…“, prisjeća se Kristijan.

OPG je otvorio 2010. godine. Odmah je nabavio životinje. Krenuli su s ovcama, zatim sadili masline, pa su se proširili na goveda i zadnjih godina im je glavna djelatnost bila uzgoj magaraca i proizvodnja magarećeg mlijeka. I dalje imaju magarce, no nakon sedam godina mužnje i proizvodnje mlijeka došlo je do zasićenja. Javila se ideja da svoju farmu i službeno otvore za posjetitelje. I to sasvim slučajno i spontano. A opet, sasvim, logično.

„Magarci su bili na pašnjaku uz državnu prometnicu i automobili bi prolazili, i kad bi ih vidjeli okretali su se na cesti i vraćali se maziti ih i dragati. Pa bi vidjeli Facebook i pitali ‘možemo li doći vidjeti’…  Bilo mi je glupo reći ne, no to bi oduzimalo vrijeme od ostalih stvari“, pojašnjava Kristijan. Magarci, naravno, nisu jedini stanari njihove farme. Na farmi žive i kunići, koke, različite vrste papiga, mini koze, ljame, magarci, goveda, ovce, poniji… Kao mini zoološki vrt, zaključujemo, no Kristijan pojašnjava kako se baziraju na domaćim životinjama. Divljači kaže, ima dovoljno oko farme.

Svaka životinja koju drže ima svoju svrhu i ulogu. „Ponije smo nabavili kako bi ih puštali u maslinik na ispašu jer je to jedina životinja koja ne brsti maslinu. Super je što nam se životinje nadopunjuju na pašnjacima, svaka vrsta ima svoju namjenu i bit. Kad pustimo krave, one pojedu grublju travu, pa iza njih ovce dodatno počiste, gotovo do tla, a zatim koze i ljame očiste pašnjak od kupine i druge vegetacije koju nitko neće… Zahvaljujući tome pašnjaci ne zarastaju u šikaru“, govori.

U sklopu OPG-a trenutačno brinu za 21 hektar zemlje, dok se dio farme koji je pod maslinama ili će biti pod njima prostire na oko tri hektara. Zasad imaju 230 maslina, i to mladih maslina, starih tri godine. Još toliko planiraju zasaditi i prostor je spreman za sadnju, a Kristijan je završio i obuku za maslinara.

Što se tiče posjeta njihovoj farmi, svi zainteresirani se ne trebaju unaprijed najavljivati. Odrasli ulaznicu plaćaju 10 eura, a djeca od dvije do 14 godina osam eura. Ubrzo će nuditi i obiteljske pakete, a u ulaznicu je uključen i vođeni obilazak farme za posjetitelje, naravno, ako oni to žele. „Netko ne želi vođenje, netko nas pita, ovisi od ljudi do ljudi. Isto tako, netko bude pola sata, neka djeca se ne daju ća i budu i preko dva sata“, govori Kristijan. No, svi oni, bez obzira koliko ostanu, imaju prilike pobliže se upoznati sa životinjama, a dobiju i zdjelicu s narezanim jabukama kojima životinje mogu i počastiti.

Među tim veselim životinjskim društvom, Kristijanu je teško izdvojiti miljenika ili miljenicu. Imaju dvije ljame, jedno istarsko govedo, jedno škotsko visinsko govedo, tri istarska magarca, dva ponija, broj kojih bi se, najavljuje Kristijan, mogao povećati na pet ili šest. „Svi imaju imena, svi su dragi, nikoga ne mogu izdvojiti… No, guske su totalno otkriće. Sasvim slučajno sam ih nabavio kad sam išao po kokice u Karlovac i jedan od štandova je imao male guskice od dva tjedna. ‘Šta je ovo, uzet ću te tri’, rekao sam si i na kraju sam ih othranio i doslovno sam im mama. Svugdje idu za mnom, slijede me… Ali svaka se naša životinja odaziva na ime, i kad su na pašnjaku pozoveš ih i dolaze“, govori Kristijan, dodajući kako se krava primjerice zove Kelly, škotsko govedo Lux, dok ljame nose imena Brownie i Donna.

No, Kristijan kaže kako svojim posjetiteljima ne nude hranu, odnosno da ne pružaju ugostiteljske usluge. „Radimo isključivo ono što možemo mi, moja supruga i kćeri, sami, a pružanje ugostiteljskih usluga bi nas odvuklo od životinja. Isto je i s brojem maslina, nećemo ih tisuću zasaditi jer ih neću moći održavati“, govori Kristijan koji uživa u ‘društvu’ prirode i životinja. „Koliko god da je posla, ništa mi to ne predstavlja problem, totalno sam se pronašao u tome i ne bih mijenjao ni za što“, kaže.