Na Draženovo imanje pokraj Zagreba možete doći po svježe ubranu lubenicu, a kilogram stoji samo 70 centi

Lubenica, crvena, sočna i hladna, apsolutni je simbol ljeta, a kuckanje po ‘zelenim loptama’ u srpnju i kolovozu doslovno je nacionalni sport. Stoga iznimno veseli da i u okolici Zagreba, u Ježdovcu, možete ostvariti sve svoje snove vezane uz lubenice. To možete učiniti na OPG-u Helena Vrljić, gdje lubenice doslovno rastu ‘iza kuće’ bračnog para Vrljić, Dražena i Helene. Na bujne nasade gledaju s prozora, a oni su prepuni prvoklasnih lubenica. Barem tako kaže Dražen, a mi smo mu skloni vjerovati. Naime, u proizvodnji lubenica je već godinama i svladao je, mogli bismo reći, sve tajne zanata.

No, ova slatka priča započela je gorko. I on i supruga u Hrvatsku su doselili iz Bosne i Hercegovine, iz Bugojna, za vrijeme rata. I ostali ovdje. S vremenom su kupili i zemlju, a Dražen, inače 63-godišnji inženjer elektrotehnike, s poljoprivredom se počeo baviti iz nužde. Naime, 2012. godine nije mogao pronaći posao i počeo je, pomalo, saditi lubenice, kukuruz šećerac i dinje “kako bi si nešto zaradio”, kaže. Te iste godine osnovali su i OPG.

Uslijedio je proces učenja na vlastitim greškama, no isplatilo se. Svake je godine postajao sve bolji u proizvodnji lubenica, a prinosi su postajali sve veći. Značajnije prinose je počeo ostvarivati 2018. i 2019. godine. Danas se njihovi nasadi protežu na 5000 metara četvornih, no na 90 posto te površine rastu upravo lubenice. “Naše su lubenice izvanredne kvalitete… Radim to s ljubavlju”, govori Dražen. Sve navedeno pratio je i porast broja kupaca, ali i eksponiranost u medijima.

Lubenice prodaju na kućnom pragu, u Ježdovcu (sve detalje navest ćemo u nastavku članka), a kilogram košta 70 centi. No, ove godine, kaže Dražen, lubenice kasne i pod velikim je pritiskom jer kupci već zovu. Lani je, naime, 15. srpnja prodao značajnu količinu, no ove godine lubenice kasne 10 dana. Prodaja će tako početi 25. srpnja. Razlog? Najvjerojatnije što se nisu oplodile tijekom prve cvatnje.

„Sezona zadnje dvije godine traje 35 do 40 dana. Dogodi se da imamo i sekundarnu berbu. Lani smo tako imali dodatnu berbu sredinom rujna, a 2012. godine sam lubenice brao 25. listopada… Ali, pravilo je da budu od 20. srpnja do 30. kolovoza, a eventualno imamo i dodatne berbe, ali u manjim količinama”, pojašnjava.

Dražen s nama rado dijeli i statistiku. Pomno prati brojke: godišnje ubere oko 15 tona lubenica. Uzgaja sortu Mirsini, na nju se navikao, kaže, a prosječna težina njegove lubenice je 9,5 kilograma, dok općenito teže od osam do 12 kilograma. I sam je Dražen veliki ljubitelj pa u sezoni zna pojesti po četiri ili pet kilograma lubenice dnevno, nekad čak i cijelu veliku, kaže. Isto tako, jede i koštice jer su njihova ulja jako zdrava.

Lubenicu sorte Mirsini, koja je poznata po svom intenzivno crvenom mesu, počeo je uzgajati prije šest godina, a urod cijelo vrijeme nadzire. To isto rade i susjedi i prijave mu ako primijete išta sumnjivo, no zasad nije imao nekih težih oblika krađe. Veći je izazov sama priroda, primjerice tuča. No, lubenice je srećom zaštitio agrotekstilom pa ove godine nisu stradale. Sadnice dijelom nabavlja iz Metkovića, a dijelom ih sam uzgaja, a lubenice sadi u nekoliko ‘tura’.

No, zašto, kad je razmišljao o OPG-u, upravo lubenica, pitali smo ga. “Volim voće i povrće, možda je i majka prenijela tu ljubav. Mama je u Bosni pokušavala uzgajati lubenice… Shvatio sam da je to profitabilan proizvod. No, da bi imali profit morate imati znanje, volju, morate raditi, imati resurse, primjerice zemlju u blizini kuće kako vam ne bi krali lubenice, a trebate izgraditi i tržište… Ima dosta ulaganja u nju”, govori Dražen Vrljić te dodaje još jednu rečenicu. Ona glasi “slomim se od posla”.

Osim lubenica, sadi još nekoliko kultura, no one su ‘sporedne’. To su, primjerice, dinje koje su počele sazrijevati ovaj tjedan te ih prodaje za euro i pol po kilogramu. Također su prve kvalitete, kao i lubenica, i svježe ubrane. Imaju i malu količinu rajčica, ali i male količine kukuruza šećerca koji kreće od 1. rujna.

Nekada su njihovi kupci mogli sami birati svoju lubenicu u njegovu polju, no Dražen za to više nema mogućnosti, odnosno vremena. „To je bilo do prije četiri, pet godina dok su bile manje količine i kad sam imao više vremena. Sada sam, zahvaljujući povećanoj gnojidbi i navodnjavanju drastično povećao prinose i bude gužva. Stane ponekad i po 10 automobila, nose ljudi i po pet, 10 lubenica na more”, kaže.

Nose i po 10 lubenica, zanimalo nas je pojašnjenje? Dražen potvrđuje izrečeno i kaže da lubenica, ako je ne držite vani na vrućini, može izdržati 15 od 20 dana. Neki njegovi kupci su otišli na more i konzumirali ih i nakon mjesec dana. Tajna je u tome što se, pojašnjava, kod njega kupuje svježe ubrana lubenica, dakle lubenica ubrana taj isti dan ili dan ranije, dok su one uvezene u dućanima već ‘odležale’.

Nismo mogli odoljeti a da ne pokušamo doznati koji su trikovi za prepoznavanje sočne lubenice. “Kad je stiskate prstom njezina kora se ne smije previše uvijati. Ako se uvija, ako je mekana, ili je prezrela ili je stajala na previsokoj temperaturi ili ide prema gnjiljenju… Provjeravam i po zvuku. Kad ih imam poredano na klupici 20 komada i kuckam po njima prstom, čuje se isti zvuk, metalik zvuk, on zvoni. Kad je zvuk tup ona ima šuplje srce, što nije nužno loše, ili je prezrela ili naginje gnjiloći. Dakle, čvrsta na dodir i metalik zvuk, no opet može biti i nedozrela… Teško je… Ja svojim kupcima kažem da imaju pravo reklamacije ako je bila prezrela ili gnjila. I da, trebala bi imati neki pravilan oblik”, kaže.

Za razliku od velikih proizvođača koji je, kaže, beru serijski te se potkrade dosta nezrelih lubenica koje su ubrane prije stvaranja šećera, on ih bere u optimalnoj fazi. “Uvijek će neka otići u prezrelost ili pak biti nezrela, no ja ih pažljivo biram. Kod mene su 90 posto prve klase”, kaže.

Za kraj Dražen, ne želeći razočarati kupce, ponovno napominje da berba kreće od 25. srpnja. Isto tako, naglašava da su količine ograničene te da se može dogoditi ‘prozor’ od nekoliko dana kada lubenica nema. Zato je najbolje prethodno nazvati, a tu vrijedi jedno pravilo. “Kad ima lubenica ja se svima javim, a ako sam propustio poziv, povratno. Kad nema lubenica, onda se ne javljam”, kaže. Svi koji lubenicu žele kupiti, nakon što nazovu i provjere ima li ih, mogu doći do njihovog OPG-a od devet ujutro pa do mraka. Rade i nedjeljom, ali i praznicima.