Otkrili smo mjesto na kojem možete u isto vrijeme stajati u tri različite države! Od Zagreba je udaljeno samo tri sata vožnje

Nekoliko koraka po travnatoj zaravni iznad Rateča dovoljno je da se prijeđe iz jedne države u drugu, pa odmah i u treću. Granicu ovdje ne čine rampe ni kućice, nego oznake na vrhu, dok se isti planinski krajolik nastavlja na sve strane. Upravo se ondje, na 1508 metara nadmorske visine, susreću Slovenija, Italija i Austrija.

Vrh zato ima i nekoliko imena. Talijani ga zovu Monte Forno, Austrijanci Dreiländereck ili Ofen, a Slovenci Peč ili Tromeja. Ovo posljednje zapravo najbolje opisuje ono zbog čega se ljudi penju ovamo: jednom kada stignete na vrh, nalazite se na mjestu na kojem završava teritorij Slovenije, Italije i Austrije. Uspon sa slovenske strane, koja nam je ujedno i najbliža, umjereno je zahtjevna staza dostupna svakome tko je naviknut na nekoliko sati hodanja.

Pogled s vrha pritom se širi mnogo dalje od same granične točke. Pred planinarima se otvaraju Julijske Alpe, Gailtalske i Gurktalske Alpe, Visoke i Niske Ture te zapadni dio Karavanki. Austrijska turistička zajednica posebno ističe pogled prema Julijskim Alpama i dolini Gailtal, pa je lako razumjeti zašto se na vrhu ostaje dulje nego što je potrebno za nekoliko fotografija uz granične oznake.

Do Tromeje se može prići iz sve tri države, no nama je najzanimljivija slovenska varijanta. Turistička staza počinje u središtu Rateča, kod Kajžnkove kuće, prolazi prema gostionici Šurc i zatim se kroz šumu penje prema Peči. Ruta je duga oko sedam kilometara, dok druga službeno evidentirana varijanta iz Rateča do vrha ima nešto više od šest kilometara i oko 640 metara uspona. Veći dio puta prolazi šumom, pa se pravi razlog uspona otkrije tek prema vrhu, kada se prostor otvori i pred vama ostane široka zaravan.

Austrijska strana cijelu stvar čini još pristupačnijom. Područje Dreiländerecka uređeno je kao skijaško i planinarsko područje sa žičarama i mrežom staza, među kojima postoje i kružne ture koje u nekoliko sati prolaze kroz sve tri države. Upravo je to možda najzabavniji način da se shvati koliko su ovdje granice geografski blizu: tijekom jednog planinarskog izleta nekoliko puta promijenite državu, a krajolik se pritom gotovo ne mijenja.

Tromeja je popularna i među biciklistima. Iz Kranjske Gore službeno je označena biciklistička ruta koja preko Rateča vodi prema vrhu, pa se isti prostor može istraživati pješice ili na dva kotača. Rateče su pritom dovoljno blizu Kranjskoj Gori da se uspon lako uklopi u dulji boravak u ovom dijelu Slovenije.

A razloga za ostanak ima dovoljno. Jezero Jasna sastoji se od dva povezana umjetna jezera na ušću Male i Velike Pišnice, svega nekoliko minuta od središta Kranjske Gore. Ljeti njegove obale služe za predah i rashlađivanje, a zimi potpuno drukčiji karakter daju mu snijeg i zaleđeni planinski krajolik. Jezero se nalazi uz put prema Vršiču i na rubu prostora Triglavskog nacionalnog parka, jedinog nacionalnog parka u Sloveniji.

Okolica Kranjske Gore nudi i velik broj planinarskih staza. Slemenova špica posebno je poznata po zlatnim arišima u jesen, dok se južno od Kranjske Gore pruža približno šest kilometara duga dolina Krnica. Nešto mirniju šetnju nudi jezero Kreda iznad Mojstrane, nastalo na mjestu gdje se do 1985. vadila kreda za potrebe tvornice cementa. Danas ga prepoznaju po pastelnozelenoj vodi, a među lokalnim stanovništvom zadržalo se i vjerovanje da kreda iz jezera blagotvorno djeluje na tijelo.

Ni talijanska strana nije daleko. Podno Mangarta nalaze se Belopeška jezera, odnosno Laghi di Fusine, Gornje i Donje jezero, okružena šumom i visokim planinskim vrhovima. Upravo ta blizina najbolje pokazuje koliko je cijeli prostor oko Tromeje kompaktan: tijekom jednog dana možete krenuti iz Slovenije, popeti se na granicu triju država i završiti uz jezero u Italiji.

No ono što Tromeju razlikuje od drugih planinskih vrhova ipak nisu samo pogled i staze. Takvih točaka na svijetu nema mnogo. Postoji više od 170 međunarodnih tromeđa, a ova je nastala u vrijeme kada se nakon Prvoga svjetskog rata iz temelja mijenjala politička karta Europe. Današnje granice na tom području počele su se oblikovati nakon raspada Austro-Ugarske. Mirovni ugovor iz Saint-Germaina 1919. odredio je nove austrijske granice, dok je granica između Italije i tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od Monte Forna dalje utvrđena Rapalskim ugovorom 1920. godine. Vrh koji danas djeluje kao mirno planinarsko susretište tako je prije stotinjak godina stajao usred mnogo ozbiljnijeg prekrajanja europske karte.

Granica na Tromeji pritom nije samo politička. Ondje se susreću i tri velike europske jezične skupine: slavenska, germanska i romanska. Slovenski, njemački, talijanski i furlanski stoljećima se dodiruju na ovom malom prostoru, a službena stranica Kranjske Gore upravo Peč opisuje kao raskrižje triju naroda i četiriju jezika. Spomenici i natpisi na vrhu tu višestruku pripadnost dodatno naglašavaju.

Najzanimljiviji prizor na kraju ipak ostaje sam vrh. Danas ondje ljudi sjednu na travu, izvade sendvič iz ruksaka, pokušavaju shvatiti na kojoj im je strani noga u Austriji, a na kojoj u Sloveniji, i fotografiraju se uz oznake triju država. Upravo je u toj svakodnevnosti možda najveća zanimljivost Tromeje. Mjesto čije su granice nastale u razdoblju ozbiljnih političkih podjela danas služi sasvim suprotnoj svrsi: ljudi se na njega penju upravo zato da bi na nekoliko četvornih metara bili što bliže jedni drugima.