Ovo je jedina država na svijetu koja je ustavom zaštitila prirodu! Čak 60 posto teritorija zauvijek mora ostati pod šumom

Većina država prirodu štiti strategijama, planovima i deklaracijama. Sve to zvuči lijepo dok se ne promijeni vlada, pa onda plan ode u ladicu. Butan je otišao korak dalje i zaštitu šuma stavio ondje odakle se ne miče lako: u ustav. Naime, u ustavu Kraljevine Butan iz 2008. godine, u članku 5. koji je u cijelosti posvećen okolišu, stoji da vlada mora osigurati da najmanje 60 posto ukupne površine zemlje trajno ostane pod šumskim pokrovom. Ne do sljedećeg mandata, nego zauvijek.

Isti članak svakog Butanca proglašava skrbnikom prirodnih bogatstava kraljevstva, što je formulacija koju ćete teško naći u bilo kojem drugom ustavu na svijetu. Fondacija Bhutan for Life, koja financira butanski sustav zaštićenih područja, ističe da je riječ o jedinoj državi čiji ustav propisuje konkretnu brojku šumskog pokrova. Druge zemlje imaju ekološke odredbe u ustavima, neke čak i prava prirode, ali nitko nije stavio postotak koji se ne smije prekršiti.

Prema službenim butanskim podacima, šume prekrivaju oko 69,7 posto teritorija, dok Svjetska banka i FAO barataju s nešto višim brojkama, oko 71 do 72 posto. Razlika dolazi od različitih metodologija i toga računa li se grmlje u šumski pokrov. Kako god okrenete, radi se o jednoj od najšumovitijih zemalja svijeta.

Uz to, više od 51 posto državnog teritorija nalazi se pod nekim oblikom zaštite, u nacionalnim parkovima, rezervatima i biološkim koridorima koji ih povezuju. WWF navodi da je to najveći postotak zaštićenog teritorija u Aziji. Ti koridori omogućuju tigrovima, crvenim pandama i himalajskim medvjedima da se sele između parkova, što je za očuvanje populacija presudno.

Rezultat te politike najbolje se vidi u klimatskoj bilanci. Prema posljednjem butanskom nacionalnom inventaru, zemlja je 2022. emitirala oko 1,74 milijuna tona stakleničkih plinova, dok su šume i ostale površine upile oko 11,45 milijuna tona. Neto bilanca izlazi na otprilike minus 9,7 milijuna tona CO2 ekvivalenta.

Butan se godinama predstavlja kao jedina ugljično negativna država svijeta, no analize poput one Carbon Briefa pokazuju da u tu skupinu, ovisno o metodologiji i godini, ulaze i Surinam i Panama. Ono što je nesporno jest da Butan svojim šumama upija višestruko više nego što ispusti, a k tome izvozi struju iz hidroelektrana, uglavnom u Indiju, čime dodatno smanjuje emisije u regiji.

Zaštita prirode u Butanu ne staje na šumama. Od 1994. zabranjeno je penjanje na vrhove više od 6.000 metara, a 2003. zabrana je proširena na svako planinarsko osvajanje vrhova. Razlog nije samo nedostatak spasilačke infrastrukture, nego vjerovanje da su visoke planine prebivališta božanstava koja ne treba uznemiravati.

Zbog toga Butan ima jedan neobičan rekord. Gangkhar Puensum, visok 7.570 metara, najviši je neosvojeni vrh na svijetu. Ime mu u prijevodu znači Bijeli vrh triju duhovnih braće, a nekoliko ekspedicija osamdesetih godina prošlog stoljeća vratilo se praznih ruku prije nego što je zabrana zaključala planinu zauvijek.

Televizija i internet u Butanu su legalizirani tek 1999. godine, a Thimphu je i danas glavni grad bez ijednog semafora. Kad su ga 1995. pokušali uvesti, izdržao je manje od jednog dana jer su ljudi tražili natrag policajce s bijelim rukavicama koji promet reguliraju iz oslikanih drvenih kućica.

U lipnju 2015. stotinjak volontera u Thimphuu posadilo je 49.672 stabla u jednom satu i upisalo se u Guinnessovu knjigu rekorda. Godinu dana kasnije, u ožujku 2016., Butanci su rođenje prijestolonasljednika proslavili sadnjom 108.000 sadnica diljem zemlje, uz molitvu izgovorenu za svaku od njih. U budizmu je stablo simbol dugovječnosti, zdravlja i suosjećanja, pa se sadnja doživljava kao blagoslov, a ne kao ekološka akcija.

Butan se strancima otvorio tek 1974. i od tada se drži načela visoke vrijednosti i malog broja posjetitelja. Svaki strani turist plaća dnevnu naknadu za održivi razvoj, koja trenutačno iznosi 100 američkih dolara po osobi za svako noćenje, uz vizu od 40 dolara. Puna cijena naknade zapravo je 200 dolara, a snižena tarifa na snazi je do 31. kolovoza 2027. Građani Indije plaćaju znatno manje, djeca do pet godina ništa, a ona od šest do jedanaest godina polovicu.

Novac od te naknade ide u besplatno zdravstvo i školstvo te u očuvanje okoliša. Drugim riječima, posjetitelji izravno plaćaju održavanje onoga zbog čega dolaze.