Najveća tvrđava Dubrovačke Republike uopće se ne nalazi u Dubrovniku! Srasla je sa stijenom i krije prekrasan vidikovac

Tko god pogleda Dubrovnik, jasno mu da taj grad krije nevjerojatnu povijest. Čak i da nema baš nikakvo predznanje, pogled će mu zastati na monumentalnim zidinama, tvrđavama, palačama… Danas jedan od najljepših gradova na Mediteranu nekad je bio moćna sila. Teritorijem mala, ali politički, trgovački i diplomatski iznimno utjecajna Dubrovačka Republika.

Lovrijenac, Revelin, Minčeta, Bokar, Sveti Ivan tvrđave su koje se nižu u obrambenom prstenu grada ili uz njega, ali niti jedna od tih tvrđava nije bila najveća obrambena utvrda moćne republike. Ona se nalazi četrdesetak kilometara od grada, među konavoskim brdima. Sokol grad je, prema službenim izvorima, najveća pojedinačna tvrđava iz vremena Dubrovačke Republike.

Sokol Grad je podignut iznad malenog mjesta Dunave, na prirodnoj stijeni koja se uzdiže više od 25 metara nad okolnim terenom. Njegove zidine toliko vjerno prate oblik stijene i bojom se stapaju s kršem da iz daljine tvrđava izgleda gotovo kao njezin nastavak. Položaj nije izabran zbog ljepote, iako je pogled danas spektakularan. S ove se točke nadziralo Konavosko polje i važan put koji je iz zaleđa vodio prema Dubrovniku, a službeni izvori navode da se sa Sokola pruža jedan od najcjelovitijih pogleda na čitave Konavle.

Tvrđava nije nastala u vrijeme Dubrovačke Republike. Na ovom su području pronađeni tragovi koji upućuju na mnogo starije utvrđivanje položaja, od prapovijesne gradine preko antičkih i kasnoantičkih fortifikacija. U pisanim se dokumentima spominje krajem 14. stoljeća, a početkom 15. stoljeća počinje njegova dubrovačka priča. Dubrovčani su u tvrđavu nakratko ušli 1420., a od 1423. ona ponovno dolazi pod njihovu vlast i ostaje dio njihova obrambenog sustava sljedeća dva i pol stoljeća.

Njegova je zadaća bila jasna: štititi Konavle od neprijatelja koji su mogli stići iz zaleđa. Upravo zato Dubrovačka Republika nije štedjela na njegovu održavanju. Tijekom 15. stoljeća zidine su popravljane, proširivane i ojačavane, a građevinski zahvati nastavili su se i u 16. i 17. stoljeću. Sokol je ujedno štitio prostor od vitalne gospodarske važnosti, uključujući područje rijeke Ljute i mlinice koje su sudjelovale u opskrbi Dubrovnika.

Sokol Grad ima nepravilan oblik i to nije slučajnost. Bedemi slijede morfologiju stijene, a čitava je utvrda organizirana na tri razine. Najniži dio, nazvan Kamen, uređen je kao prostor u koji se u slučaju opasnosti moglo skloniti okolno stanovništvo. U predziđu su bili utvrđeni glavni ulaz, kuhinja, spremišta hrane, prostorije za vojnike i samostrijelce, stražarska kula i sanitarni prostor.

Najsigurniji dio nalazio se na samom vrhu. U citadeli su bile velika cisterna, spremišta hrane i oružja, zalihe žita, stan kastelana, crkva, kovačnica i peć. Sustav sklanjanja stanovništva bio je detaljno određen: djeca mlađa od deset godina trebala su u slučaju opasnosti biti smještena u gornjoj tvrđavi, dok su žene i oni koji nisu bili sposobni za borbu bili smještani u predziđe.

Sokol je preživio veliki potres 1667., ali se nakon 1672. više ne spominje u dubrovačkim arhivskim zapisima, pa se smatra da je tada napušten. Stoljećima je propadao, a okolno stanovništvo koristilo je njegov kamen kao građevni materijal. Društvo prijatelja dubrovačke starine preuzelo ga je 1966., nakon čega su slijedila desetljeća konzervacije i obnove. Intenzivni radovi trajali su od 2007. do 2013., kada je Sokol grad ponovno otvoren posjetiteljima.

Danas su umjesto stražara na njegovim zidinama izletnici, a nekadašnji vojni položaj postao je jedan od najboljih vidikovaca u Konavlima. Sokol grad otvoren je za posjetitelje, a u aktualnom razdoblju službena stranica navodi radno vrijeme od 8 do 19 sati; ulaznice se mogu kupiti i putem interneta i cijena je 10 eura za odrasle i 5 eura za djecu.