Stanovnici belgijskog grada već stoljećima primaju nepoznate ljude u svoje domove. Neki s njima ostanu cijeli život

Ako se ikad budete vozili prema belgijskom gradiću Geelu, na granici općine dočekat će vas trokutasti znak opasnosti. Ništa neobično na prvi pogled, osim natpisa ispod njega na kojem piše „Gezinsverpleging“. U doslovnom prijevodu to znači „obiteljska skrb“. Tko ne zna priču koja stoji iza naizgled običnog znaka, prošao bi pored njega bez razmišljanja, a priča je zaista lijepa i emotivna. Naime, u ovom flamanskom gradu nedaleko od Antwerpena obitelji već stoljećima primaju u svoje domove potpune strance s teškim psihičkim poteškoćama. Ne na noć ili dvije, nego na nekoliko godina, a vrlo često i do kraja njihova života. Britanski Guardian je taj sustav jednom duhovito nazvao „Care BnB“, ali za ljude u Geelu oni su jednostavno novi član obitelji.

Korijeni ove tradicije sežu još u srednji vijek i vezani su uz svetu Dimfnu. Riječ je o irskoj kraljevskoj kćeri koja je, prema legendi, oko 600. godine pobjegla od oca i skrivala se u okolici današnjeg Geela. Otac ju je ipak pronašao i u naletu bijesa joj odrubio glavu. Dimfna je proglašena sveticom, zaštitnicom duševno oboljelih, a njezina crkva u Geelu postala je hodočasničko mjesto za ljude koji su tražili čudesno ozdravljenje.

S vremenom je hodočasnika bilo sve više i više, toliko da crkvena bolnica nije imala mjesta za sve oboljele, pa su ih mještani počeli primati u svoje kuće. Cijeli ovaj hvalevrijdan obiteljski sustav u 19. stoljeću preuzela je država, a danas njime upravlja javni psihijatrijski centar OPZ Geel, jedna od agencija flamanske vlade.

Cijeli ovaj običaj najljepše ilustrira priča koju je Guardian objavio prije nekoliko godina. Naime, Maria Lenaerts imala je sedam godina kad se u rujnu 1942., usred nacističke okupacije Belgije, vratila iz škole i za kuhinjskim stolom zatekla nepoznatog mladića. Zvao se Jefkae Harbant, imao je 18 godina i intelektualne teškoće, a nije imao ni dom ni nekoga svog. Stigao je iz francuskog dijela Belgije i nije znao ni riječ nizozemskog. Marijini roditelji, uzgajivači stoke, nisu znali francuski, no svejedno su ga primili u svoj dom.

Jefkae je pomagao na farmi, muzao krave i brinuo o povrtnjaku. Kad je Marijin otac umro 1982., ona je službeno postala njegova skrbnica, iako je tada od njega bila mlađa. U trenutku Guardianova posjeta Maria je imala 82 godine, a Jefkae se spremao za 94. rođendan, s tortom i obiteljskom proslavom. Za nju on, kako je navela novinarima, nije bio štićenik, nego brat. Kad bi ga zbog obiteljskog odmora na nekoliko dana smjestili na bolnički odjel, znao je plakati satima jer je htio ići kući. Takve priče u Geelu i danas nisu rijetkost.

Ljude koji dolaze u Geel ne zovu pacijentima, nego gostima ili ukućanima. Obitelji ne dobivaju njihovu dijagnozu, nego samo informacije o ponašanju na koje trebaju računati, primjerice puši li osoba ili se noću šeće po kući. Isto tako, obitelji ne prolaze nikakvu posebnu obuku niti se od njih očekuje da budu terapeuti. U OPZ Geelu naglašavaju da je poanta upravo u tome da obitelj ostane obična obitelj. Gost dobiva svoju sobu i mjesto za stolom, ima pravo na svoje hobije, ali i obaveze kao što su pranje suđa, odlazak u trgovinu, šetanje psa… Ideja je da se osjeća potrebnim i poželjnim, a ne samo zbrinutim.

Kada skrbnici ostare ili se razbole, „gosta“ vrlo često preuzme netko drugi iz iste obitelji. Većina današnjih obitelji koje se prijave zapravo nastavlja obiteljsku tradiciju ili je sustav upoznala u djetinjstvu, u svom susjedstvu. Iza svega stoji profesionalni tim psihijatara, medicinskih sestara, socijalnih radnika i terapeuta, s dežurstvom za krizne situacije 24 sata dnevno. Gosti preko dana mogu ići u radionice i dnevne centre, a sustav je ograničen na Geel i okolna mjesta u krugu od otprilike 25 kilometara kako bi podrška uvijek bila blizu.

Najveće priznanje za ovaj divan običaj stiglo je 6. prosinca 2023., kada je UNESCO obiteljsku skrb iz Geela upisao u Registar dobrih praksi očuvanja nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Grad svake godine 15. svibnja, na blagdan svete Dimfne, odaje počast obiteljima skrbnicima, a jednom u pet godina organizira Dimfnine dane. Ove godine održani su upravo oni, a vrhunac je bio glazbeno kazališni spektakl GheelaMania, u kojem je sudjelovalo više od 400 glumaca, plesača i statista. Početkom godine izašlo je i četvrto izdanje knjige „Welkom in Geel“ o povijesti obiteljske skrbi, a 27. rujna u Geelu će se ponovno prikazati nagrađivani dokumentarac Geel, snimljen 2004. godine, kada su autori Arnout Hauben i Mikhaël Cops cijelu godinu pratili četvero gostiju i njihove obitelji.

Stručnjaci iz Geela tvrde da gosti u obiteljima imaju bolje ishode od onih u bolnici, uzimaju manje lijekova i imaju manje akutnih epizoda. Jedno belgijsko istraživanje pratilo je 17 obiteljskih odnosa kroz pet godina, a zaključci su bili itekako jasni. Naime, oboljelima je puno bolje kad ih neka obitelj zbrine, duže žive i sretniji su u životu…