Gospođa Anna ima 101 godinu, svakog jutra ustaje u šest i odlazi na posao u svoj kafić: “Još ne namjeravam otići u mirovinu”

Mnogi ne dočekaju njene godine, a oni malobrojni sretnici koji dožive stotu jutra uglavnom provode u miru vlastitog doma. No, gospođa Anna Possi, koja će za dva mjeseca napuniti 102. godine, svaki dan ustaje oko šest sati, odlazi u svoj kafić, podiže rolete i uključuje aparat za kavu. Ova nevjerojatna Talijanka ima 101 godinu i smatra se najstarijom aktivnom baristicom na svijetu, a iza šanka svojeg malog bara radi već gotovo sedam desetljeća. Njezin Bar Centrale nalazi se u Nebbiunu, malenom gradiću smještenom na brežuljcima iznad prekrasnog jezera Maggiore na sjeveru Italije. Lokal je otvorila sa suprugom Renatom, kojeg su svi zvali Renè, 1. svibnja 1958. godine. Od tada su se promijenili grad, gosti, navike i cijela kultura ispijanja kave, ali Anna je ostala ondje gdje se najbolje osjeća, iza svojeg šanka i među ljudima.

Anna je rođena 16. studenoga 1924. godine. Danas ima 101 godinu, ali o mirnom umirovljeničkom životu još uvijek ne razmišlja. Njezin radni dan počinje rano. Ustaje oko šest sati, a već pola sata poslije dolazi u Bar Centrale. Tijekom hladnijih mjeseci najprije naloži peć, zatim uključuje aparat za kavu, podiže rolete i čeka prve goste.

Godinama je radila svakoga dana, uključujući nedjelje, Božić i Uskrs. U baru bi ostajala do večernjih sati, a slobodne dane i godišnje odmore gotovo da nije poznavala. „Rad je ono što vas zaokupi, ali vam istodobno nešto i daje. Zbog njega se osjećate samostalno i ne morate ovisiti o drugima“, objasnila je Anna svojedobno u razgovoru za Reuters. Posao ne doživljava kao teret. Upravo suprotno, vjeruje da je svakodnevna rutina, stalna komunikacija s ljudima i činjenica da uvijek ima nešto za napraviti održavaju aktivnom i mentalno bistrom.

Prije nego što je otvorila vlastiti lokal, Anna je već imala mnogo iskustva u ugostiteljstvu. Njezini roditelji vodili su restoran, bar i trgovinu duhanom, a ona je počela raditi s 18 godina. Nakon Drugog svjetskog rata preselila se u Genovu, gdje je pomagala rođacima u restoranima i hotelima te učila sve, od posluživanja i čišćenja do vođenja poslovanja. Nakon udaje vratila se u rodni kraj. Ona i suprug otvorili su maleni Bar Centrale. U početku su posluživali samo kavu jer nisu imali dozvolu za prodaju alkohola. Anna je pripremala espresso i cappuccino, dok je Renato posluživao goste za stolovima. Kada je njezin suprug preminuo 1974. godine, Anna je ostala sama s dvoje djece i obiteljskim poslom. No, od lokala nikada nije htjela odustati.

Današnji Bar Centrale jednostavan je, starinski lokal koji nema moderan interijer. No tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina bio je jedno od najživljih mjesta u okolici. Imao je jukebox, fliper, stolni nogomet i plesni podij na otvorenom s pogledom prema jezeru. Gosti su dolazili iz okolnih mjesta kako bi se družili, plesali i upoznavali nove ljude. „Dolazili su ovamo kako bi se upoznali i plesali. Sa stolnim nogometom bili smo najmoderniji bar u mjestu“, prisjetila se Anna.

Posebno živo bilo je kada su nogometaši AC Milana dolazili na pripreme u Nebbiuno. Nakon treninga svraćali su k njoj na aperitiv, a za njima su stizale skupine obožavatelja u potrazi za autogramima. Među poznatim gostima bili su Gianni Rivera, Fulvio Collovati i drugi veliki igrači tog razdoblja.

Vrijeme jukeboxa i plesnih večeri odavno je prošlo, ali Bar Centrale i dalje ima važnu ulogu u životu lokalne zajednice. Anna kaže da to nije samo mjesto na koje ljudi dolaze nešto popiti. Za nju je bar poput obitelji i svojevrsni centar za susrete. Mještani joj dolaze i traže pomoć s dokumentima, dolaze po savjet ili jednostavno žele s nekim razgovarati. Neke goste poznaje cijeli njihov život, a oni koji su nekoć dolazili kao djeca danas svraćaju sa svojim unucima.

Svoj 101. rođendan Anna je proslavila skromno, u krugu obitelji i ljudi koji je svakodnevno posjećuju. Kada su je pitali planira li prestati raditi, odgovorila je u svojem prepoznatljivom stilu. Veliku proslavu, kaže, napravit će tek kada navrši 105 godina. Do tada će, ako je zdravlje posluži, nastaviti raditi ono što radi još od 1958. godine: posluživati espresso i cappuccino, razgovarati s gostima i čuvati mali talijanski bar koji je tijekom desetljeća postao mala institucija.