U Walesu postoji šareno mjesto koje izgleda kao da je tamo preseljeno iz Italije. Uspoređuju ga s Portofinom

Zelena brda, dramatična obala, kameni dvorci, oblaci, kiša i vjetar. Tako bi se ukratko mogao opisati Wales, zemlja spektakularnih krajolika na zapadu Velike Britanije. No usred tog tipično velškog pejzaža krije se mjesto u kojem ćete se na trenutak zapitati jeste li nekim čudom završili na pogrešnoj geografskoj širini. Pastelne kućice, palme, šarene piazze, kupole, lukovi i tornjići izgledaju kao da su stigli ravno s talijanske obale.

Riječ je o Portmeirionu. Smješten na poluotoku na sjeveru Walesa, uz estuarij rijeke Dwyryd i nedaleko od gradića Porthmadoga, ovaj šareni ljepotan zapravo je vizija jednog osebujnog čovjeka, velškog arhitekta Sir Clougha Williams-Ellisa, koji ga je stvarao više od pola stoljeća, od 1925. do sredine 1970-ih. Ove godine mjesto slavi veliku, stotu obljetnicu.

Williams-Ellis želio je pokazati da se arhitektura itekako može uklopiti u prirodu, a da je pritom ne uništi. Rezultat je atrakcija koja se danas opisuje kao turističko selo u talijaniziranom stilu, prepuno upečatljivih boja, neočekivanih detalja i arhitektonske zaigranosti. Portmeirion se često povezuje s Portofinom, slavnim gradićem na talijanskoj rivijeri.

No Williams-Ellis odbacivao je tvrdnje da je njegov projekt izravna kopija tog ljetovališta koje obožavaju pripadnici svjetskog jet seta. Nije, međutim, skrivao koliko ga je mjesto očaralo. Portofino je za njega bio gotovo savršen primjer kako čovjek svojim graditeljskim intervencijama može dodatno naglasiti ljepotu iznimnog prirodnog položaja. U Portmeirionu je zato prije svega želio dočarati atmosferu Mediterana.

Čak je i ime gradića pažljivo osmišljeno. ”Port” se odnosi na njegov položaj uz obalu, a ”Meirion” na povijesnu velšku grofoviju Merioneth, odnosno Meirionnydd, na čijem se području nalazi. Portmeirion je zanimljiv i zbog toga što se iza njegove živopisne kulise kriju stvarni komadići povijesti: Williams-Ellis je u svoje građevine ukomponirao dijelove srušenih zgrada i različite arhitektonske elemente spojio u potpuno novu cjelinu.

Portmeirion ima i golemo zeleno područje Y Gwyllt, čije ime na velškom znači ”divlje mjesto”. Na oko 28 hektara rastu rododendroni, kamelije i druge egzotične biljke, tu je i japanski vrt, a kroz suptropsku šumu prolazi mreža pješačkih staza. Blizina mora stvara dovoljno blagu mikroklimu da ondje uspijevaju biljke koje bi malo tko očekivao na sjeveru Walesa.

U ovom velškom dragulju svojedobno su boravili pisci George Bernard Shaw i H. G. Wells te holivudske zvijezde Gregory Peck i Ingrid Bergman, dok je dramatičar Noël Coward ondje radio na svojoj komediji ”Vedri duh” (”Blithe Spirit”). Portmeirion je često posjećivao i Brian Epstein, menadžer benda The Beatles, voli ga i Paul McCartney, a George Harrison ondje je 1993. proslavio 50. rođendan. Uz sve navedeno, gradić je šezdesetih godina poslužio kao kulisa za kultnu britansku TV seriju ”The Prisoner”.

Talijanski štih osjeti se i u restoranima Portmeiriona, gdje se poslužuju pizze, tjestenina i sirevi. Na jelovnicima su i velški specijaliteti, poput lokalnih kamenica i janjetine, a može se kušati čak i sladoled s okusom viskija. A oni kojima ni to nije dovoljno mogu istražiti okolicu povijesnim uskotračnim parnim vlakovima Ffestiniog & Welsh Highland Railways, koji prolaze kroz spektakularan krajolik Nacionalnog parka Eryri.