Usred zagrebačkog kvarta nalazi se dvorac: u njemu su se okupljali masoni, bio je i škola, a danas propada

Na južnom rubu Zagreba, skriven među visokim stablima i okružen prostranim perivojem, nalazi se dvorac koji je nekoć bio ponos hrvatskog plemstva, a danas je jedan od tužnijih primjera propadanja kulturne baštine. U njegovim raskošnim dvoranama stolovali su grofovi, održavali se plesovi i sastanci slobodnih zidara (masona), a kasnije je služio kao skladište, prostor za nastavu i ugostiteljski objekt. Danas je nekadašnja plemićka rezidencija zatvorena, a njezina bogata povijest i vrijedne zidne slike ostale su skrivene iza ograde. Riječ je o dvorcu Brezovica, jednom od najzanimljivijih baroknih zdanja na području Zagreba.

Smješten u istoimenom naselju, kasnobarokni dvorac Brezovica jednokatna je građevina s tlocrtom u obliku slova U i dvije valjkaste kule. Njegov park krasili su stoljetni hrastovi, bukve, crnogorica i egzotične biljke, no velik dio tog zelenog bogatstva u međuvremenu je nestao.

Povijest Brezovice seže u 13. stoljeće: tad se, naime, prvi put spominje tamošnji posjed. Tijekom sljedećih stoljeća mijenjao je vlasnike, od Ivanovića i Mrnjavčevića do Zrinskih i na kraju Draškovića, koji su Brezovici dali izgled i ugled po kojima je ostala zapamćena. Na tom području nekoć je stajala i obrambena utvrda poznata kao Starobrezovički grad, a današnji dvorac počeo je nicati u 18. stoljeću.

Njegovu izgradnju najvjerojatnije je započeo Ivan V. Drašković, nakon što je starija drvena kurija stradala u požaru. Kasnijim dogradnjama nastala je reprezentativna rezidencija u kojoj su se održavali važni društveni susreti. Draškovići su u blizini 1756. podigli i župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, a uz sam dvorac nalazila se i kapelica.

Najveće umjetničko blago Brezovice nalazi se u njezinoj glavnoj dvorani. Ondje su 1776. nastale zidne slike s prizorima Sedmogodišnjeg rata, velikog europskog sukoba u kojem je sudjelovao i grof Josip Kazimir Drašković. Freske prikazuju bitke, opsade, štitove, mačeve, zastave…

No dvorac Brezovica nije bio samo mjesto na kojem su se okupljali plemići. Godine 1775. u njegovoj glavnoj dvorani održana je skupština masonskih loža na kojoj je proglašena njihova neovisnost od ugarskih slobodnih zidara. Predstavnike iz Zagreba, Varaždina, Gline i Križevaca predvodio je grof Ivan VIII. Drašković, piše portal Blaga & misterije.

Draškovići su posjed zadržali sve do 1807., kad ga preuzima hrvatski ban Ignjat Gyulay. Nakon toga dospijeva u ruke zagrebačkog trgovca Josipa Auša, od kojeg ga je 1912. kupila Zagrebačka nadbiskupija. U tom razdoblju služio je kao crkvena rezidencija, a 1939., na poticaj Alojzija Stepinca, blizu njega izgrađen je samostan sestara karmelićanki.

Nakon Drugog svjetskog rata, točnije 1946., dvorac je nacionaliziran, a vrijedan namještaj, knjižnica i drugi dijelovi opreme nestajali su ili bili uništavani. Imanje je tad dobilo obrazovne i gospodarske namjene, dok je sam dvorac služio kao konjušnica, skladište i prostor za nastavu. Kasnije je postao i ugostiteljski objekt. Stariji Zagrepčani još pamte vrijeme kad su u Brezovicu dolazili na izlete, ručkove, proslave i plesove.

Nažalost, dugogodišnje zanemarivanje dvorca, koji je još 1955. zaštićen kao kulturno dobro, ostavilo je ozbiljne posljedice na njegovoj vrijednoj unutrašnjosti. Nakon Drugog svjetskog rata povijesne freske prekrivene su sivom bojom, koju su restauratori tijekom 1960-ih velikim dijelom uspjeli ukloniti. Iako je dvorac 2007. vraćen Zagrebačkoj nadbiskupiji, trajno rješenje za njegovo očuvanje i korištenje ni tad nije pronađeno.

Posebno težak udarac uslijedio je 2009., kad su nepoznati počinitelji provalili u zgradu i grafitima oštetili povijesne freske. Kako piše portal Blaga & misterije, dvorac je danas ograđen i nalazi se pod videonadzorom, a ulazak u njegovu unutrašnjost više nije moguć, čime je barem ograničena mogućnost daljnjeg uništavanja. Ipak, njegova budućnost ostaje neizvjesna. Hoće li ovaj zagrebački barokni dragulj napokon dočekati obnovu kakvu i zaslužuje, pokazat će vrijeme.