Nemate živaca za pet sezona? Ove tri odlične Netflixove miniserije imaju samo jednu sezonu i možete ih pogledati u par sati

Nije se baš lako upustiti u gledanje nove serije kada znate da vas čeka pet sezona, sedamdesetak epizoda i vrlo neizvjesna budućnost, odnosno pitanje hoće li je Netflix u međuvremenu otkazati. Zato su miniserije ponekad idealan izbor. Imaju početak, sredinu i, što je najvažnije, brzi kraj. Za sve koji se ne vole predugo vezati uz iste likove i čekati godinama rasplet priče, izdvojila sam tri odlične serije koje možete pogledati u samo nekoliko večeri.

Nisam baš sigurna kako bih opisala ovu seriju, a da pritom ne zvuči kao da sam pomiješala radnje nekoliko potpuno različitih filmova. Imamo dječaka koji odrasta u obitelji povezanoj s kriminalom, bivšeg zatvorenika koji mu je jedan od najboljih prijatelja, brata koji ne govori i čitav niz likova koji bi se bez problema mogli naći u nekoj prilično otkačenoj komediji. Samo što ova priča zapravo zna biti i poprilično brutalna. Radnja nas vraća u Brisbane osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje trinaestogodišnji Eli Bell pokušava razumjeti svijet odraslih koji, budimo realni, ni sam sebe baš najbolje ne razumije.

Ono što mi se sviđa u ovakvim pričama jest taj neobičan spoj dječje naivnosti i vrlo ozbiljnih životnih problema. U jednom trenutku sve djeluje pomalo simpatično i zabavno, a već u sljedećem priča odlazi u sasvim drugom smjeru. Serija je snimljena prema djelomično autobiografskom romanu Trenta Daltona, a mladi Felix Cameron u glavnoj ulozi zaista je odlično otkriće. Ima sedam epizoda i mislim da je upravo ta kombinacija crnog humora, kriminala, obiteljskih odnosa i dječje mašte ono što je izdvaja od sličnih priča o odrastanju.

Ne znam što Britanci rade drukčije od ostatka svijeta, ali kada su u pitanju kriminalističke serije, stvarno im rijetko tko može konkurirati. Bodyguard je jedan od onih trilera koji već u prvih petnaestak minuta pokažu koliko će gledanje biti napeto. Početna scena u vlaku toliko je dobro napravljena da bi bez problema mogla funkcionirati kao zaseban kratki film. Richard Madden glumi Davida Budda, ratnog veterana koji radi kao policijski službenik zadužen za zaštitu političara. Njegov novi zadatak je čuvati britansku ministricu unutarnjih poslova Juliju Montague, ženu čije političke stavove osobno ne podnosi.

Naravno, već je to dovoljno zanimljiv početak, ali stvari se dodatno kompliciraju kada u priču uđu terorističke prijetnje, političke spletke i Buddove ratne traume. Meni je kod ovakvih serija najzabavnije kada nakon nekoliko epizoda shvatim da zapravo više nemam pojma kome vjerovati. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih Bodyguard tako dobro funkcionira. Keeley Hawes izvrsna je u ulozi ministrice, Richard Madden također, a scenarij potpisuje Jed Mercurio, autor serije Line of Duty. Šest epizoda sasvim je dovoljno za odličnu priču, bez nepotrebnog razvlačenja radnje na nekoliko sezona.

Ovo je jedna od onih serija nakon kojih se ozbiljno zapitam što se sve događa u glavama scenarista. I pritom to mislim u najboljem mogućem smislu. Maniac je toliko neobičan da sam u pojedinim trenucima imala osjećaj kako gledam nekoliko potpuno različitih serija koje je netko odlučio spojiti u jednu. Emma Stone i Jonah Hill glume Annie i Owena, dvoje ljudi s poprilično kompliciranim životima koji se prijavljuju za eksperimentalno testiranje lijekova. Farmaceutska kompanija tvrdi da je razvila terapiju koja može izliječiti psihičke probleme i emocionalne traume, što već samo po sebi zvuči predobro da bi bilo istinito.

Ono što slijedi niz je bizarnih situacija, alternativnih stvarnosti i psiholoških eksperimenata koji povremeno izgledaju kao nečiji vrlo neobičan san. Posebno mi je zanimljiva retrofuturistička estetika serije, kao i činjenica da se ispod sve te vizualne ekscentričnosti zapravo nalazi priča o vrlo običnim ljudskim problemima. Redatelj Cary Joji Fukunaga, poznat po prvoj sezoni True Detectivea, ovdje je napravio nešto sasvim drukčije. Deset epizoda donosi kombinaciju crne komedije, znanstvene fantastike i psihološke drame, a meni je upravo ta nemogućnost da seriju smjestim u neku urednu ladicu njezina najveća prednost.