Dvije kuće u krošnjama podno Velebita nastale su zbog sna jednog strojara. Sagrađene su četiri metra iznad tla

Kućica na stablu dugo je bila stvar iz djetinjstva, nešto što se sklepa od ostataka dasaka i traje jednu sezonu. S vremenom je, međutim, upravo taj osjećaj boravka iznad tla i među granama postao zanimljiv i arhitektima. Umjesto da kuću doslovno vežu uz stablo, neki su počeli graditi samostalne konstrukcije podignute dovoljno visoko da se nađu u razini krošnji. Upravo su takve i dvije kuće podno Velebita, podignute četiri metra iznad tla, dovoljno visoko da terase i prozori urone među grane i da se šuma doživljava iz sasvim drukčije perspektive.

Treehouse Lika 1 i 2 stoje na vlastitoj konstrukciji od pocinčanih čeličnih stupova, stoje visoko iznad tla. Stabla oko njih ne nose nikakav teret, nego ostaju dio krajolika u koji su kuće umetnute. Rezultat ipak daje upravo ono što očekujemo od kuće u krošnjama: terase i prozori nalaze u ptičjoj poziciji, pogled je podignut iznad tla, a šuma se doživljava iz perspektive koju u nekom obliku jamči slobodu.

„Živim u Zagrebu, diplomirani sam inženjer strojarstva i godinama sam imao vlastitu tvrtku, radio posao u uredu, na sastanke odlazio trošeći vrijeme u gradskoj gužvi, ne osjećajući se do kraja ispunjeno te sam stalno maštao o Velebitu i Lici“, kaže Zoran Popović, vlasnik dviju drvenih kuća u Drenovcu Radučkom. Na tu je ljubav, dodaje, utjecalo i to što je ljeta provodio u obiteljskoj kući u podvelebitskom primorju.

Lokaciju je birao svjesno. Velebitske se šume ovdje spuštaju prema Ličkom polju, zimi donose studen i snijeg, a ljeti svježinu. Drenovac Radučki nalazi se nekoliko kilometara od Svetog Roka, a u blizini su more, Zrmanja te planinarske i biciklističke staze po Velebitu. Kad poželite, do mora pak stižete za dvadesetak minuta vožnje.

Sam projekt ispao je zahtjevniji od početne zamisli. Zoranu je trebalo vremena da pronađe arhitekte i statičare koji mogu pratiti njegovo razmišljanje jer je za naše područje takva gradnja i dalje rijetka. Idejni projekt prema njegovim zamislima na kraju je izradio arhitekt Miroslav Tariba, a u glavni ga je projekt uobličio arhitekt Željko Halambek.

Prva kuća ima 43 četvorna metra, dvije spavaće sobe, kuhinju otvorenog tipa, kupaonicu i terasu. Druga ima 39 četvornih metara, jednu spavaću sobu, kuhinju, kupaonicu i terasu. Obje su podignute četiri metra iznad tla, ali nijedna konstrukcijski ne ovisi o stablima oko sebe. „Stupovi na kojima stoje kućice su od pocinčanog čelika, a one same su od ariša koji je puno otporniji na atmosferilije i na nametnike koje odbija njegova masnoća“, objašnjava Zoran, dodajući da je sve zaštićeno ekološkim premazima na bazi vode, dok je izolacija od mineralne vune pa se objekti mogu koristiti i zimi.

Upravo ti čelični stupovi važniji su za cijelu priču nego što se čini. Kuće ostavljaju dojam klasičnog treehousea jer su podignute među stablima, ali sav teret preuzima samostalna konstrukcija. Stabla tako ostaju dio prostora i doživljaja kuće, a ne njezini temelji.

Unutra se ta suzdržanost nastavlja. Prirodni tonovi drva i sive boje, poneki detalj u boji i grafike na zidovima stvaraju atmosferu bližu domu nego apartmanu za iznajmljivanje. Kuće imaju struju, vodu, internet, grijanje i kaminske peći te potpuno opremljene kuhinje.

Gostima su na raspolaganju i parking od 60 četvornih metara te nadstrešnica s pečenjarom za zajednička druženja. U međuvremenu su sadržajima dodani sezonski vanjski bazen i privatna hidromasažna kada.

Treehouse Lika nisu kuće koje vise sa stabala niti ih debla nose. Podignute su dovoljno visoko da se terase i prozori nađu među granama, dok konstrukcija ostaje potpuno samostalna. Dobiva se ono zbog čega su kuće na stablu uopće privlačne: osjećaj da ste se odmaknuli od tla i preselili nekoliko metara bliže krošnjama, bez potrebe da sama stabla postanu građevinski materijal.

Za takav boravak kraj ljeta i početak jeseni možda su i najbolje doba. Dani su još dovoljno dugi i topli za terasu i izlete prema moru, dok večeri u Lici već traže peć i nešto toplije preko ramena. Kako rujan odmiče, šuma se mijenja iz tjedna u tjedan. Terasa četiri metra iznad tla u tom razdoblju teško da može imati loš pogled.