Festival koji je trebao pretvoriti Zagreb u mali Meksiko pravi je promašaj! Na Fiesta Latini svira house i vlada kaos, a cijene su kao na Manhattanu

Zagreb se posljednjih godina pretvorio u pravu festivalsku pozornicu. Advent je otvorio vrata brojnim gastro manifestacijama, a potom su proljeće, ljeto i jesen donijeli sve širi spektar događanja posvećenih hrani, piću i druženju na otvorenom. Najnoviji dodatak tom nizu je prvo izdanje Fiestе Latine, koje se ovih dana održava na Trgu Josipa Jurja Strossmayera. Na papiru zvuči kao pravi hit: deset kućica s bogatom latinoameričkom ponudom, od tacosa i guacamolea do arepa, empanada i churrosa, a sve uz ritmove salse, bachate, cha-cha-cha i nezaobilazne koktele poput Mojita, Margarite i Cuba Librea. No, stvarnost je, barem sinoć, izgledala bitno drukčije.

Na festival smo naišli sasvim slučajno, malo prije deset sati navečer. Gužva je bila solidna, kućice su radile punom parom, no ono što je odmah upalo u uho, ili bolje rečeno, nije, bila je potpuna odsutnost latino glazbe. Umjesto obećanih ritmova Kariba i Južne Amerike, prostorom su odjekivali prosječni house beatovi, kao s rođendanske zabave ljubitelja elektronike. Salsa i bachata ostale su samo na plakatu. Prvi ozbiljan minus za atmosferu koja je trebala biti srce cijelog događaja.

Drugo veliko razočaranje stiglo je s kućice Tres Tacos by Mario Mihelj, ekipe koja je dobro poznata festivalskoj publici. Na prvu, sve je izgledalo kao dobar odabir: popularna kuhinja, razigran meni, mirisi koji mame… No već prilikom narudžbe naišli smo na nervozu osoblja i upozorenje da ćemo na hranu čekati od 20 do 30 minuta. Pristali smo, jer gužve na festivalima nisu neobična stvar. Ipak, stvarnost je bila puno gora. Naime, na tri tacosa čekali smo punih sat vremena!

Za to vrijeme kućici je nestalo avokada, pa su goste pitali žele li zamjenu u punjenju, a cijela organizacija djelovala je zaista kaotično. Nervozni kupci u redu, zbunjeni zaposlenici i nesnalaženje u pripremi hrane pretvorili su iskustvo u pravi ispit za strpljenje. Kad su tacosi konačno stigli, bili su ukusni, no teško je bilo zanemariti činjenicu da se radi o malim zalogajima koji bi trebali izlaziti „kao na traci“, a ne zahtijevati čekanje kao za fine dining večeru.

Ako je kvaliteta hrane i mogla popraviti dojam, cijene su ga srušile u potpunosti. Tacosi su koštali 10 do 12 eura. Iznos je to koji je teško opravdati, pogotovo kada znamo da su u Španjolskoj i Meksiku višestruko jeftiniji.

Kokteli su pak koštali osam eura na drugoj kućici, a u plastičnoj čaši dobili smo više leda nego pića, doslovno jedan gutljaj i gotovo. Festivalske cijene često su tema razgovora u javnom prostoru, no u Zagrebu smo već naučeni da se i na manifestacijama može pronaći solidna vrijednost za novac, poput Vinskog grada na Tuđmancu. Ovdje je dojam bio potpuno drukčiji… Zarada na prvom mjestu, a gost na zadnjem.

Fiesta Latina imala je potencijal postati pravo ljetno osvježenje u Zagrebu, donijeti duh Latinske Amerike na ulice grada i privući posjetitelje autentičnim okusima, mirisima i glazbom. Umjesto toga, dobili smo manifestaciju koja djeluje kao još jedan u nizu copy-paste evenata iza kojih stoji ista ekipa koja organizira i brojne druge, slične festivale. Samo ovaj put bez duše i prepoznatljive atmosfere.

Ako je cilj bio stvoriti iskustvo u kojem posjetitelji mogu na trenutak otputovati u Havanu, Bogotu ili Mexico City, onda je ovaj festival zakazao. Sinoćnja večer ostavila je dojam da se sve radi zbog profita, a ne zbog ljudi. I to je najveća šteta.